Ja bih pitala tetu, nemaš šta izgubiti. Radi se o tvojem djetetu. Ono ugodan, prijateljski razgovor, bez svađe i povišenih tonova.
Ako svi šute i trpe i ne reagiraju, onda bahati misli da se mogu razbahatiti još više (ne mislim tu samo na tete u vrtiću).

Iskren i otvoren razgovor ne može škoditi.
Ne možeš niti djetetu uvijek baš sve slijepo vjerovati, zna se da im mašta radi sto na sat.

Ali promatrati dijete, razgovarati s tetom, pa buš onda dalje vidjela.
Sretno! (samo za utjehu: i nama je jedna teta diiiiiiivna, a druga tak-tak - ne bi mi falila da ode ).