Citiraj ivila prvotno napisa
jedno glupasto pitanje-kako npr s dvoje mališana stignete oprat kosu,otić u trgovinu,frizeru,liječniku?kako se organizirate?
evo frendica kaže da joj je komatozno,da starija više neželi hodat već u svemu imitira bebu da navečer plaču obje ko kišne godine i rekla mi je-dođe mi da pobjegnem iz kuće
Ovo povremeno snađe svaku majku, bez obzira da li ima jedno, dvoje ili n+k djece...

Rješenje - pa jednostavno, treba se prilagoditi djetetu, odnosno djeci (smanjiti očekivanja, npr. prati prozore 2x godišnje a ne svaki mjesec i slično) nabaviti pomoć (oca djece ne računam u pomoć, od njega se očekuje da ravnopravno nosi teret roditeljstva): bake, djedovi, susjedi i prijatelji, kumovi, ujaci i tete itd.... Čak platiti pomoć u kući ako treba i ako ima "lufta".

Frizer - samo nužno, pediker i kozmetičar - ma zaboravih priču, liječnik - uz najavu (da ne gubiš vrijeme čekajući u čekaonici), shopping - pošalješ nekoga s popisom, drugi put odeš sama u shopping (ja sam neljubitelj dućana, ali u to vrijeme to mi je bio pravi odmor) itd.

Bitna je logistika... Unaprijed planiranje okvirnog jelovnika (ne na papiru,ne da se to meni... onak u glavi, kad na placu obavljaš kupovinu), ne kuhati djeci posebno a odraslima posebno nego prilagoditi jelovnik da odrasli jedu što i djeca uz dodatak začina (uf, koliko smo samo lešane ribe pojeli u to doba,,, na uha mi je izlazila) i tak...

Ide to. I da - rekoh treba se PRILAGODITI, ali ne podrediti baš sve djetetu, jer ako ne ostaviš pol sata za sebe svaki 3. dan (za zaleći u kadu i oprat kosu, ljeti za popit sok u najbližoj birtiji, SAMA) ispraznit će ti se baterije i to je kasnije teško vratiti na normalu. A tada dijete ima zlovoljnu mamu, muž umornu suprugu a i sama sebi si teška... Ima i takvih dana (ima ih i danas, a gle kolika su mi djeca) ali nema veze. Dok su klinci bili mali (ne baš bebe ali 2-3 godien), ja sam zatvarala jedno oko kad bi im bake davale napolitanke... samo sam pazila da ne pretjeraju.

I tako...

ALI tema je bila razlika među djecom. Ma svaka dob/razlika ima svoje bisere, svoje prednosti i nedostatke, tako da se ne treba JAKO s tim opterećivati. Ovak bi ja to postavila - ako vam je lakše nositi se s ljubomorom nego s 2 guze u pelenama onda je bolja razlika od 2-3 godine. ALI sve je to svojevrsni izazov i nema tog roditeljstva koje ide posve glatko kao što nema ni takvog života. Problemi dolaze da ih riješimo i iz njih nešto naučimo, a djeca uče od nas. Sretno!