tanja_b prvotno napisa
I ja sam svojedobno odlučila da neću djetetu dati dudu, ali stjecajem okolnosti, ipak je došla u upotrebu.
Nikad nije bio u fazi da dudu nateže po cijeli dan, a već dugo koristi je samo za spavanje (točnije, uspavljivanje). Ali ne pokazuje nikakvu namjeru da je se riješi (uskoro će navršiti 2 godine), tako da se pomalo brinem.
S druge strane, kad vidim da mu u toj jednoj situaciji toliko znači imati dudu, ne čini mi se fer da mu je na silu ukidam. Računam, sam će je odbaciti kad mu ne bude trebala. Bar se tako nadam.
Moj Marko je bio ovisnik o varalici, osobito kada je krenuo u jaslice. To mu je bila svojevrsna sigurnost, obzirom da nije bio dijete koje voli ići u jaslice. I mene su pitali - šta će mu duda-. Nisam se obazirala, jer svatko od nas predosjeća šta djetetu treba. Međutim, isto tako smatram da nije u redu varalicu natezati do škole, te reći samo će dijete odlučiti kada mu neće trebati varalica. Mi smo tu da bismo dijete usmjerili i pomogli mu da se razvija, a ne da mu pomažemo da jača svoju nesigurnost. Od silne ovisnosti prema varalici Marko se bez velikih stresova iste riješio na jednom ljetovanju. Kada smo došli na more rekli smo da je ostala doma spavati sa igračkama. Četrnaest dana ljetovanja nije pitao za nju. Kada smo se vratili kući sjetio se varalice. Rekli smo da je pala malim ribicama u more, ispričali bajku o sretnim ribicama i to je to. Nikada više nije pitao niti spominjao varalicu. Marko je sada desetogodišnjak i to je sve daleko iza mene, ali svim mamama poručujem - osluškujte svoje dijete, ali upamtite djeca koja se odgajaju bez postavljanih roditeljskih pravila, često su zbunjena, a nerijetko i neposlušna.
