Ja sam bila na jednoj jako dobroj pripremi za porod. Zena koja je vodila radionice je rekla nesto u sto u potpunosti vjerujem: kako se alpinist priprema za put na Himalaju ili neki lovac za odlazak u lov, potrebno je i da se zena pripremi za porod. Meni je hrpa ljudi (zena) rekla nesto u stilu "ma to je sve prirodno... kako su druge zene rodile, budes i ti... i sl." Uopce, ne mislim da je tako. I ja imam odredjen strah od poroda, a vjerujem da ce panika rasti kako tjedni budu odmicali. Sada smo u 29 tjednu. Kad razmisljam o porodu, mislim da si cesto i mi same natovarimo dodatan teret na ledja. Previse se fokusiramo na ishod (u smislu svih onih detalja na koje necemo mozda moci utjecati kad dodje dan poroda - npr. neljubazna sestra ili dr., trudovi koji bole jace nego sto smo ocekivali, tijek koji nismo zeljeli pa krene drip, prokidanje vodenjaka i sve ono sto nismo zeljele.
Ja se pokusavam koncentrirati na ishod u smislu konacnog ishoda - i beba i mama su dobro. Cak sam i od plana poroda odustala, nego u glavi imam jasno poslozene zelje...