situacija je trenutno takva da ne mogu dati otkaz jer bi doživjeli financijski krah a posao,posebice dobar posao,u mjestu u kojem živimo bilo bi gotovo nemoguće mijenjati. a opet s druge strane,poruka koju bi time slala svojoj djeci bi bila da svaki put kad je teško treba dići ruke i odustati. i šta onda? ako mi je sad neizdrživo i teško šta ako će mi na nekom drugom radnom mjestu biti još gore i teže? i svaki put ću tako odustajati . mislim da time neću ništa postići. odustajanje nije izbor.svjesna sam da se samo upornošću dolazi do cilja al ja sam trenutno bez kondicije i ne mogu se pomaknuti. znam da je sve u mojoj glavi i da sama sa sobom moram riješiti neke stvari. bilo bi mi tri puta lakše raditi kad bi ja smogla snage i promjenila pogled na čitavu situaciju. al jednostavno neide.