Citiraj No@n@ prvotno napisa
kako se vi nosite sa stresnim situacijama i osijećate li ponekad da ne možete dalje? odkad sam se zaposlila život mi se pretvorio doslovno u pakao.više ne vidim izlaz. posao mi postaje prezahtjevan i previše odgovornosti je na meni. osijećam da nekim stvarima nisam dorasla. toliko me neke stvari opterećuju da imam noćne more,ujutro kad moram krenuti na posao imam grčeve,a na poslu ponekad izgubim kontrolu i samoozlijeđujem se. ponekad mi se čini da je jednostavno najbolje dati otkaz ali se namogu odlučiti na tu odluku jer bi to značilo da sam kukavica i nesposobna a i djeci bi time dala loš primjer. no,nastavim li tako dalje psihički ću se uništiti. eto,sad sam se izjadala (i nije mi ništa lakše). molim vas pomagajte savjetima
Ja mislim da je život s dvoje male djece sam po sebi veoma zahtjevan za majku. Onda još posao - en ti - ja sam doma - i kad samo do dućana idem van kuće i nazad strga me to, di bih još da ih oboje pakiram razvozim, skupaljem, raspakiravam svaki dan i sebe i njih nakon dugog dana, kuham, spremam... uh! To se naravno može - nemamo svi jednako udaljene kuće od posla, jednako zahtjevne poslove, nemamo svi iste muževe koji dolaze doma u isto vrijeme... neke od nas su same, druge imaju i mamu i svekrvu i seku i šogoricu pri ruci... i ns koncu konaca svaka on nas ima svoje granice i svoju osobnost...

Međutim, ako mene pitate - kad je mama mama maloj djeci ima pravo ne radit ništa drugo. Točno tako. Porodiljni od jedne godine je neka čudna izmišljotina o povijesti koje bi se sigurno moglo svašta čudnoga iskopati, ali to nije važno.

Djeca trebaju mamu i mama djecu godinama i godinama u tom ranom djetinjstvu i ako je posao opterećenje (a ako ga se možemo odreć bez da obitelj gladuje...) - pa što onda! Neće uteć! Čemu stres i muka?!

Mi se malo forsiramo, moderne žene, a bespotrebno! KOme što dokazujemo time da se ko Ježišek razapinjemo na sve strane?!

Ako ide - dobro. Ako ne ide - opet dobro.

Ako se mora raditi - pa može se i manje stresan posao nać (ako se može)

ako se sve to ne može - ostaje to da u glavi složimo što nam je važno, i koliko ćemo se davat tu, a koliko tamo, i na što ćemo okidače palit, a na što ne...

I naravno, slažem se da je profesionalna pomoć dobro rješenje - uvijek, pa i tad..

Sretno!