magriz, nisi jedina koja je neplanirano dijete - ali si sretnica budući kažeš da su te tvoji s ljubavlju prigrlili - što je divno.

eh sad, da riješimo jednom zauvijek "uvredljivo ovo ono", meni na ovom forumu generalno nije bila nikad niti će biti namjera nekog uvrijediti (ako sam nekog povrijedila ispričala sam se) - dakle, nemoj shvaćati stvari na taj način i hvatati me za svaku riječ i onda vrtit temu oko toga jer to nema smisla (ne znam što želiš time postići? možda jednostavno trebaš kanalizirati svoju ljutnju - zbog ne znam kojeg razloga - pa se na mene otreseš - i ne zamjeram ti, svi imamo loših dana i razumijem te da ti možda nisam idealan sugovornik - al molim te ubuduće izrazi svoje mišljenje bez da me prozivaš da ikoga vrijeđam)

I naravno, prirodnu metodu zaštite koristim jer mi ne bi bio bed da ponovo ostanem trudna, dakle, moje dijete iako bi bilo neplanirano - bilo bi željeno.

Dapače, na ovoj temi slobodno pozivam sve koji su iskusili i neželjeno neplanirano dijete ili su sami takvo dijete.

Znam osobno jednog dečka, bio je neželjeno neplanirano dijete, i često sam znala čuti njegovu mamu kad bi se ljutila na njega da mu kaže: "Mučiš me otkad si se rodio" i slične bolne izjave. Nasreću sada kad je veći ona ga je naučila voljeti i ne govoriti takve stvari. Meni je to bilo mučno i tužno gledati. Tako da eto, drago mi je da ti nisi to doživjela od svojih roditelja.

Iako žene koje se tako ponašaju prema svojoj djeci tko zna iz kojeg razloga to rade (nemamo svi uvjeta biti savršene majke, em financijski, em možda žive s nasilnikom u obitelji, može bit trilijun razloga iako ih oni ne bi smjeli opravdavati...). Meni ih je žao iz dna duše.

Marta, tvoj savjet je mudar. I naravno, na svakoj je majci odluka hoće li ili neće to reći (u kojem trenutku i na koji način). Da ja to trebam reći svome djetetu, rekla bih u nekom ugodnom trenutku i objasnila da neovisno o tom prvom dojmu da ga volim najviše na svijetu.

Gita, hvala na lijepom postu.