Samo sam ovo citirala jer je zadnji post, iako je bilo sličnih stavova i ranije s kojima se slažem.emily prvotno napisa
Htjela sam samo reći da djeca zaista nisu emotivno spremna za pornografiju i ne smiju se njoj izlagati (kao što kažu psiholozi). .
Ja osobno, kao odraslo biće, gledam na pornografiju kao nešto bezveze, moglo bi se bez nje i ništa nam ne bi falilo, dapače, ali, eto , tu je, meni je sasvim prihvatljiva i upotrebljiva tu i tamo (kao i pepiti), no kad se radi o djeci, tu sam više na tragu Peterlin, pikula, dijelom Zdenke.
Već sam više puta čula pojašnjenja psihologa u stilu - sjetite kako vam je prije trudnoće i poroda taj čin i sve vezano uz njega, bilo puno više gadljivo i nepodnošljivo nego kad ste vi sami involvirani u to sa svom svojom zrelošću i emocijama koje uz to idu.
Isto tako, treba se poštovati djetinjstvo sa svojom nezrelošću i pustiti djecu da se razvijaju bez preranog izlaganjao onome što će im kasnije biti sasvim Ok, ali će biti sposobni različiti stvarnost od fikcije...
A kako ćemo im mi objasniti neke stvari kad na njih naiđe, to se svatko snalazi za sebe.
Mojoj djeci golotinja je, za vidjeti negdje usput ili na Tv-u, normalna i poprilično nezanimljiva, više sam ih učila da ne gledaju, kako oni kažu, "ubijačke" filnove i oni se na to groze, ali za pornografiju me još nisu pitali, ili nisu naišli ili ih nije zanimalo to što su vidjeli, ne znam...