Moram priznati da dok nisam počela čitati rodine stranice i ja sam znala koji put istući moje dijete i toga se danas nevjerojatno sramim ali priznajem da sam to činila i da sam griješila. Kad sam shvatila da to nije u redu prvo sam se ispričala svom sinu, a onda sam krenula uvjeravati druge da to ne čine. Već sam napomenula negdje da sam i ja tako odgojena, nisam na sreću često dobivala batine ali jesam. Od kad sam rodila su mi sa svih strana govorili da se dijete treba svako toliko istući jer ako ne će biti zločesto i raspušteno. Ja sam bila uvjerena da je to tako. D. je bio zbilja jako živo dijete i dan danas je živo srebro, pa je tako bilo jako puno situacija gdje je "zaslužio" batine. Sreća u nesreći je da sam dosta čitala neke časopise pa sam paralelno primjenjivala i odgoj bez batina, ali ne u potpunosti.
Već neko vrijeme sam svijesna svoje greške i ispravljam je iz dana u dan, ali šta je mene sad potaklo da poludim od bijesa?! Naime mali je na proljeće dobio tik s očima. Napravili smo sve pretrage da uklonimo fizički razlog i sve je ok. Prošli tijedan je s njim razgovarala defektologica (na moj zahtjev) i došla do meni jako šokantnog saznanja. Naime moje se dijete boji vlastitog dijeda ili mojeg oca. On ga je (takmali tvrdi) lupio i vikao na njega i on ga se uplašio. Napominjem da tata tvrdi da ga nije tukao (još je to friško i nismo imali prilike raščistiti). Mi smo jučer to saznali od defektologice pa smo još u totalnom šoku. Navečer sam razgovarala s D. i sam mi je to potvrdio. Rekao je da ga je tuko po guzi i da je vikao na njega. Nije da branim tatu ali nije tako agresivan kako se čini i nemojte ga sada napadati. Ne omalovažavam Danielove osjećaje iako mislim da se tu više radilo o nekakvom šoku jer on nikada prije nije na njega viknuo, a D.je jako osjetljiv i uvredljiv.
Sad ja pokušavam objasniti ljudima da nije dobro tući dijecu ali nevjerojatno je kako su ljudi primitivni. Svi komentiraju u stilu: koji šamar dobro dođe! Ja sam zgrožena i posramljena.
Mi ćemo našu situaciju riješiti na način da će se moj tata ispričati malome, a D.neće ostati sam s njim dok on to ne bude sam htijeo.
Osim toga isprintala sam letak NE PO GUZI sa portala i kopirala ga 30 puta. Danas ga nosim u vrtić i dijelim ga tetama i roditeljima.
Ja sam proglasila rat nasilju nad dijecom. Moje je dijete čisti primjer kako i mala nezgoda, samo povišen glas može uzrokovati traume.