Imam jednu stariju priču: moj bratić i njegova žena su igrali sve nagradne igre (najčešće iz križaljki) koje su im pale pod ruku (još u vrijeme YU).
Obišli su cijelu Europu, cijelu bivšu Jugu, nadobivali se svega i svačega (mortadela njegove težine, motornih ulja za cijeli konvoj automobila, slatkiša i odjeće, kojekakvih knjiga, stolarija za cijelu kuću, bijele tehnike za nekoliko domaćinstava... ma nema što nisu)...
Rat ih je omeo u odlasku u Vrnjačku banju

Samo treba igrati...