Kako naučiti prvašića čitati

[sirius]

Moram reci da je E. pokazivala jako rani interes za citanje. I slova. Prosla je pripremu za skolu 2x jer je bila u mjesovitoj grupi. Sintezu i analizu je rasturala ( na sluh). Ali unazoc silnom interesu i vjezbi ( ona je sama vjezba, nitko ju nije uvjezbavao) u dvije godine ( jos tada vrticke) nije uspjela slikovno zapamtiti sva slova.
Meni je to bila crvena zastava za uzbunu, razvojni koraci nisu isli po redu. Lako za citanje, to nije bio niti cilj.
Sve u svemu nitko godinama nije zelio imenovati poteskocu, i onda jos godinama nije uspio odrediti koliko je poteskoca teska. Ona sad uz silne privatne terapije, motivaciju i vjezbe doma , u 4. razredu cita na razini prvog razreda. Lako to sto lose cita, ona tesko razumije sto procita. Sto je zapravo i smisao citanja, i nije nuzno vezano uz dobro citanje na glas.
Svi njezini kolege iz razreda koji su startali sa puno manje znanja i pripreme ( ali su bez teskoca) citaju ocekivano za dob. Sto zelim reci? Zelim reci da se sve stigne i moze ako dijete nema razvojne poteskoce. To je kako i hodanje. Netko prohoda sa 10 mj. netko sa 14 mj., a netko treba pomoc.

[sillyme]

Ma nitko ne spori da ako dijete ima poteškoće da je to jedna priča, a da ostali inace to sve stignu i izjednače se čitaci i necitaci do kraja prvog razreda. No kad ti se dijete već prvi tjedan vraća plačući iz škole, koju je jedva čekala, kad slušaš horor priče ostalih roditelja koji ti govore kako je nama lako kad imamo nju (koja doma place) jer je njima još teže (a djeca su bez poteškoća samo s malo manje predznanja) - onda zaključis da ti ne trebaju takve pi***rije s djetetom ako ih možeš izbjeći... ocjene su ionako tek kasnije...

[sirius]

Da sam ikada obracala paznju na takve pi***rije vjerojatno bih bila u ludari.
Svako dijete ima svoj razvojni put.
Ako dijete pokazuje interes , roditelj ima zivaca i volje da poucava na zabavan nacin bez pritiska-super.
Ali ciniti to samo zbog sela mi se cini potpuni krivo.
Ne mislim samo na citanje. Mislim na svako uporedivanje u stilu " moj tata je jaci od tvog".

[sirius]

Ali ne obracajte paznju na mene.
Ja i tako mislim da je nas sustav skolstva posve naopak u prioritetima i prezentaciji. Pa nije cudno da to i roditelje ponese ne bi li zastitili dijete.

[sillyme]

Pa mislim da se dosta nas slaže oko naopakosti sustava i prioriteta. No kako ne mogu mijenjati sustav, privatne škole su mi preskupe i prekomplicirane, iseliti mi se neda (iako svaki dan bar jednom pomislim da bi trebali) - onda se borimo s tom frustracijom kako znamo i umijemo.

Ontopik matematike - mog je isto zanimala matematika ali meni nije bila fora uciti ga zbrajati do 20, to je ionako mehanika koja se uci automatizirano i napamet. Mi smo se vise zabavljali zadacima tipa ako je 10+10=20 a 100+100=200 koliko milijun+milijun? Ako je 1+0=1, 2+0=2 koliko je tisuću+0, itd. Znaci - poruka da je matematika lagana i zabavna igra u kojoj kao od šale baratamo milijunima. Mislim da nam nastava matematike prilično steka u tom području.. ovo je možda je za drugu temu, kakve matematičke igre igrate s predskolarcima

[sunce moje malo]

Da je ovo pitanje bilo prije nego mi je starija krenula u školu rekla bi ne, ne treba. Vidjevsi na žalost kako je koncipiran nastavni materijal i koliko toga ovisi o tome kakva te učiteljica zapadne, i kolika nam je bila sreća da zna čitati, s mladjim smo odlučili da ga treba poticati u predškolskoj godini, i na moju sreću brzo je i s iznenada probudjenim interesom svladao sva tiskana slova i čitanje slogovima, sto mu je jako olakšalo početak skole. Ukratko, nije nužno ali svakako pomaže kad dijete zna sva slova (naši su slova ionako svladali u predškolskom programu u vrtiću, cijela zadnja godina je bila o slovima i brojevima) plus gore spomenuti materijali od Antonije mozda svaki drugi vikend 15min plus igranje kalodonta, poticanje da u raznim situacijama pročita tekst, natpis, i naravno njegov interes da nauči čitati su se skupili da svlada početno čitati prije škole. I svakako mu je olakšalo u školi (npr nije ovisio o tome da mu učiteljica pročita zadatke pa je brže sve riješio u boravku, nije imao problema s csr zadacima itd). Krenuo je sa 6.5g u školu.

Sad će otprilike 90% odgovora biti kako ne treba i da dijete se ne može isforsirati - naravno da se može i bez toga i da se ne može isforsirati dijete, no dok se ne probaš ne znaš što može. A stvarno ne vidim kako bi ikome moglo štetiti da nauči čitati "ranije" (po meni 6g nije uopće rano i u mnogim zemljama se od djece te dobi očekuje da znaju citati). A djetetu je olakšan početak skole. S druge strane neka zahtjevna učiteljica plus razred u kojem su većinom čitaoci bi moglo djetetu koje ne zna nego par slova stvoriti dosta problema.... Tempo je jedno slovo (tj dva - malo i veliko) dnevno pa tko moze pratiti takav tempo - super.

Potpisujem.
Isto sam napravila sa srednjim, + engleski dvije godine pred školu.


Poslano sa mog Lenovo P1a42 koristeći Tapatalk

[j-la]

Sirius, kad pišeš o svojoj E. kao da opisuješ mog brata. Sjećam se da mu je mama čitala lektire cijelu osnovnu školu, a opravdanje je bilo "ma malo je lijen, al pomoći ćemo mu " .
Sjecam se da je cijelu osnovnu čitao kao prvacic. Srednje se i ne sjećam. Nekako je izgurao. A onda poslije pauze od 2 godine upisao fakultet.
Cijeli njegovo školovanje smo ga smatrali lijenim i nezainteresiranim za školu.
Prije dvije godine upiše kurs njemačkog. Odmah se žalio kako mu teško ide, snahi nije jasno kako mu ne ide. I zahvaljujući onoj temi ovdje o orijentaciji u prostoru, povezem da bi mogao imati disleksiju.
Bio je na testiranju nekad jesenas i utvrdili su mu disleksiju i to tezu.
Kad je bio osnovna škola, to se tada nije ni znalo, davno je bilo.
Ali mi je nevjerojatno da se djeca sa poteškoćama u čitanju i danas, nakon 20 godina, moraju mučiti sa školom.

Što se tiče čitanja moje N., ona je nezainteresirana za čitanje i slova, zato kontam da je ne guram ako neće jer se bojim da bih napravila samo još veće odbijanje. Probat ću tamo poslije rođendana, možda bude spremnija.

Sillyme, nismo maštoviti

[sirius]

I-ja, drago mi je da je brat konacno dobio odgovor na pitanje zasto mu nesto nije islo ( a ocito je vrlo pametan i motiviran kad je uz takvu neprepoznatu poteskocu uspio dogurati do fakulteta i ne izgubiti samopouzdanje putem).

[Peterlin]

Pa mislim da se dosta nas slaže oko naopakosti sustava i prioriteta. No kako ne mogu mijenjati sustav, privatne škole su mi preskupe i prekomplicirane, iseliti mi se neda (iako svaki dan bar jednom pomislim da bi trebali) - onda se borimo s tom frustracijom kako znamo i umijemo.

Ontopik matematike - mog je isto zanimala matematika ali meni nije bila fora uciti ga zbrajati do 20, to je ionako mehanika koja se uci automatizirano i napamet. Mi smo se vise zabavljali zadacima tipa ako je 10+10=20 a 100+100=200 koliko milijun+milijun? Ako je 1+0=1, 2+0=2 koliko je tisuću+0, itd. Znaci - poruka da je matematika lagana i zabavna igra u kojoj kao od šale baratamo milijunima. Mislim da nam nastava matematike prilično steka u tom području.. ovo je možda je za drugu temu, kakve matematičke igre igrate s predskolarcima

Ugodno sam se iznenadila kad sam na serveru razredne nastave našla svoje stare materijale - evo prvog koji sam napravila: http://www.razredna-nastava.net/doku...set1rSonja.ppt

Za vježbe doma napravila sam im sama ovakve prezentacije (nadam se da će valjati link, ali nije trajni - ovaj će biti par dana):
https://jumboiskon.tportal.hr/downlo...2-8ed791c03001

[Peterlin]

Matematičke igre (iz glave):
- brojenje i zbrajanje graha
- čovječe ne ljuti se
- mikado
- zvrk na kojem piše "daj 2", "uzmi 3", "uzmi sve" i slično - odlično za finu motoriku i brojenje
- zbrajanje znamenki na tablicama automobila (ako dobiješ 21 - to znači da ti je sretan dan )
- karte (tablanet, remi, kanasta) - to je moj tata bio dežuran, a odlične su ne samo za zbrajanje nego i za odnose veće-manje, finu motoriku (miješanje karata) i kako se nositi s porazom, isto kao i čovječe ne ljuti se i slične igre

Naravno - moja djeca su djeca 21. stoljeća - igrali su brojne igre na računalu. Ja sam fan varaždinske Artmedije, pa evo linka na njihovu web stranicu:
https://www.artrea.com.hr/matematika1raz.html

Učila sam ih razlomke režući pizzu, a isti princip je za mlađega poslužio da ga naučimo gledati na sat.

Bilo je toga još, ako se sjetim - dopisat ću.

[j-la]

I-ja, drago mi je da je brat konacno dobio odgovor na pitanje zasto mu nesto nije islo ( a ocito je vrlo pametan i motiviran kad je uz takvu neprepoznatu poteskocu uspio dogurati do fakulteta i ne izgubiti samopouzdanje putem).

Dobro si ga skontala
Motivacija za fakultet mu je bio nekakav tip koji je radio s njim, a što se samopouzdanja tiče, to mu je drugo ime. Sreća pa je tako, inače bi se teško izborio, jer roditelji nisu ni sumnjali na disleksiju.

[Peterlin]

Moram reci da je E. pokazivala jako rani interes za citanje. I slova. Prosla je pripremu za skolu 2x jer je bila u mjesovitoj grupi. Sintezu i analizu je rasturala ( na sluh). Ali unazoc silnom interesu i vjezbi ( ona je sama vjezba, nitko ju nije uvjezbavao) u dvije godine ( jos tada vrticke) nije uspjela slikovno zapamtiti sva slova.
Meni je to bila crvena zastava za uzbunu, razvojni koraci nisu isli po redu. Lako za citanje, to nije bio niti cilj.
Sve u svemu nitko godinama nije zelio imenovati poteskocu, i onda jos godinama nije uspio odrediti koliko je poteskoca teska. Ona sad uz silne privatne terapije, motivaciju i vjezbe doma , u 4. razredu cita na razini prvog razreda. Lako to sto lose cita, ona tesko razumije sto procita. Sto je zapravo i smisao citanja, i nije nuzno vezano uz dobro citanje na glas.
Svi njezini kolege iz razreda koji su startali sa puno manje znanja i pripreme ( ali su bez teskoca) citaju ocekivano za dob. Sto zelim reci? Zelim reci da se sve stigne i moze ako dijete nema razvojne poteskoce. To je kako i hodanje. Netko prohoda sa 10 mj. netko sa 14 mj., a netko treba pomoc.

Vjerojatno ti otkrivam toplu vodu, ali ne pišem ovo za tebe, nego za sve roditelje djece s teškoćama čitanja i razumijevanja:

Za učenike s disleksijom i teškoćama razumijevanja teksta korisni su materijali Vesne Đurek. Žena je defektolog logoped i jako dobro razumije problematiku. Ja sam se za svog mlađeg sina dobro okoristila njezinim materijalima (u ono vrijeme bilo je toga na forumu razredne nastave, negdje sam pokupila pdf odlične knjige Matematika za život - računamo do 10, - računamo do 20 - računamo do 100. Ne sjećam se da li je to u ono vrijeme uopće bilo objavljeno, ali sad vidim da ima i zove se Moja mala matematika:
https://shop.skolskaknjiga.hr/moja-m...mo-do-202.html

[Jelena]

Ja sam mama djeteta koje čita s 3 godine, ali on slovka jedno po jedno i spaja u riječ, rijetko posegne za slogovima. Pročita tako rečenicu-dvije u slikovnicama pa mu se više ne da, traži da ja nastavim.
(Sad mi je palo napamet da napišem: A ja onda uzmem šibu i da vidiš kako čita )

Uglavnom, s 18 mjeseci je znao slova (jedva da je nešto znao reći, a znao je sva slova), negdje s 2,5 je mogao integrirati troslovne riječi.

Imao je na podu puzzle sa slovima - drugih nije bilo za kupit, kad sam kupovala i očito ga je to zanimalo. Onda je dobio od bake Učilicu 3 - slova i riječi i to se rado igrao i taman je išla Čarobna ploča - slova, tako da je naučio i pisati, na vlastitu inicijativu i veliku podršku. Oduševljena baka je kupovala slovarice i ostala pomagala za školarce, to ga ništa nije zanimalo. Nije imao uopće strpljenja gurati slova u džepiće ili pisati od crte do crte. Mi nismo sudjelovali u malim štampanim, ali to je isto nekako pokupio, ali ne sva slova. Ja se držim velikih, ne pokazujem mala. Ne znam zašto. U trbuhu mi se čini pretjeranim.

Sad trenutno je popustio interes za vlastitim čitanjem, ali ga sad zbrajanje zanima. I odnosi što je veće, a što manje. Ja mu često dajem zadatke usput, kako mi servira priliku, ali on sam inicira neke zadatke - trenutno mu je glavna fora da pije pa me ispituje koliko još ima mililitara u čaši i koliko je to litara. I onda ne znam je l me zeza ili ne. U 90% slučajeva odgovorim, ali mi se ne da cijelo vrijeme za ručkom odgovarati koliko ima još mililitara i koliko mililitara vrhnja sam mu dodala u tanjur mahuna.

Otprilike ovako ide dijalog:
Mama koliko ima mililitara?
110!
Je l to puno ili malo?
Za slona malo, za mrava puno.
Zašto za slona malo?
...

Onda otpije i ponovo pita koliko mililitara

Uf, dosadi mi zbilja nekad. Znam da sam nezahvalna, al je to tako stalno. Ako smo vani, onda prometna pravila, pa zašto sad susjedi hodaju po stepenicama u suprotnom smjeru? Znakove zna odavno, al sad produbljuje - npr. ograničenja visine ili mase na cesti, neke stvari primijeti koje ja nisam nikad. A "zašto" i "što bi bilo kad bi ja sad..." se non-stop pita. Kad čujem pitanja "što bi bilo", ulovi me panika jer vidim kakve odlične ideje ima. Jučer - što bi bilo da ja otvorim onaj poklopac i skočim u rupu gdje je agregat?

[Jelena]

Kroz zbrajanje mu ja pomalo i množenje i dijeljenje uvodim. Dam mu bademe pa nek nam on svima podijeli da imamo isto. Zaboravio je pisati brojeve, prepoznaje dvoznamenkaste, a troznamenkaste tu i tamo, više ne, nego da. Pitao me jučer koliko znamenaka ima milijarda. I još mu krivo odgovorim 9

Prije 2 -3 mjeseca sam došla po njega u vrtić, teta s njim radi zadatak da sortira životinje u kutije u ovisnosti na kojem se mjestu u riječi nalazi slovo K, na početku, na kraju ili u sredini. Ja mislim da mu je to bilo preteško. Malo sam testirala doma je l zbilja zna. Zna kad je na početku, a sredina ga buni. On je netom navršio 3 u tom trenutku. Nisam to poslije pokušavala.

[silkica]

Draga Jelena,sad me ubi u pojam.

[sirius]

Draga Jelena,sad me ubi u pojam.

Je, totalno.

[Kaae]

Imam ja jednu, navrsila 3 prije desetak dana, zna ejbisis pjevati bez greske.
I zna spelling svojeg imena, prepoznaje ga. Cak moze i napisati (kad precrtava vec napisano).

[jelena.O]

Jel bar ime po Vuku?

[sillyme]

Sjetila sam se još jedne igre za zbrajanjem koju smo igrali - čovječe ne ljuti se ali s dvije kocke. Dvije su prednosti te igre, njima da uče zbrajati do dvanaest, a nama roditeljima da presopra igra bude gotova u 10min
Ako kog zanima - bacaju se dvije kocke odjednom ali za izlaz je dovoljna jedna 6-ica i ako dobije 6 onda baca opet tu kocku. Tako s malo sreće se protutnji pločom, nema onog beskonacnog čekanja da netko dobije 6 za izlazak. Možeš i pred kraj odlučiti baciti samo jednu kocku da udjes u kućicu...

Do 20 je igranje ajnca s 3 kockice, to je malko teže jer treba procijeniti koliko ih baciti a da ne predjes 21, tako da ima i malo taktike (koliko ti treba ako imaš zbroj 11 do 21 i da li baciti 2 kockice sto je dosta sigurno jer većina kombinacija je 10 ili manje ili riskirati s 3 kockice pa si gotov u dva bacanja - pa se vidi tko je ziheras a tko voli rizik)

[Jelena]

sillyme, odlična ideja, nadam se da ću se sjetiti za koju godinu. Mi smo počeli igrati čovječe, kockica je u plastičnom oblaku u sredini ploče pa ne leti posvud. To je super, al nema još strpljenja odigrati cijelu. Dobio je za Božić od nekog pa smo malo probali. Još ćemo se malo strpiti.

Sad baš ide nedjeljom ujutro na HRT 2 Čarobna ploča - brojevi. Prije toga je išlo o lijepom ponašanju - to nit ga je zanimalo, nit je, ja mislim, mogao skužiti. U nedjelju su bili 3 i 4 pa tko ima mogućnost gledati unatrag, može početi s 3 i 4. Propustili smo 1 i 2. Ići će po dva broja do 9 i 10. To smo već gledali prošli put kad je išlo pa je tada naučio. Danas sam vidjela da su tata i on jučer pisali 3 i 4 po papiru dok sam ja bila na rekreaciji, tako da si očito ponavlja pisanje brojeva.

Ja sam pak u drugom području u situaciji gdje ga moram naučiti nešto i ne ide mi baš. Posegnula sam i za mitom i korupcijom, al ni to nije dugoročno dalo rezultata. Trenutno sam prešla na kartu uvjeravanja da bi sad stvarno to trebao znati s 3 godine i da ne može cijeli život ne znati to. Ako ni to ne upali, morat ću nešto drugo smisliti. Radi se o oblačenju. Ne bi, da se ubiješ. Zna skinut i obući hlače, al majicu ne zna nijedno, soknice zna skinuti, potkošulja science fiction. A ne želi ni ono što zna. Malo su glupe situacije kad se presvlači, ili idemo u vrtić ili se sprema za spavanje, a nijedno ne voli, možda je i zbog toga, al to je druga tema. Samo sam htjela reći da znam kako je kad neće i kad ne zna, a trebao bi.

[Jelena]

A ja sam za rođendan dobila čestitku. Naslikao mi je "Murtića" s temperama, a unutra mi je napisao MAMA PUSA i svoje ime, a onda je još dobio inspiraciju pa je sastrane dodao GUZA

[*mamica*]

Jelena, vjezba je sve, znaci slobodno mu prepusti oblacenje, a mozete se i igrati presvlacenja preko dana - zavalite se u hrpu robe i pocnite

[*mamica*]

Fakat ne znam zasto mi se ovo dogadja, napisala sam cijelu čitabu i otisla mi je samo jedna recenica

[Peterlin]

sillyme, odlična ideja, nadam se da ću se sjetiti za koju godinu. Mi smo počeli igrati čovječe, kockica je u plastičnom oblaku u sredini ploče pa ne leti posvud. To je super, al nema još strpljenja odigrati cijelu. Dobio je za Božić od nekog pa smo malo probali. Još ćemo se malo strpiti.

Sad baš ide nedjeljom ujutro na HRT 2 Čarobna ploča - brojevi. Prije toga je išlo o lijepom ponašanju - to nit ga je zanimalo, nit je, ja mislim, mogao skužiti. U nedjelju su bili 3 i 4 pa tko ima mogućnost gledati unatrag, može početi s 3 i 4. Propustili smo 1 i 2. Ići će po dva broja do 9 i 10. To smo već gledali prošli put kad je išlo pa je tada naučio. Danas sam vidjela da su tata i on jučer pisali 3 i 4 po papiru dok sam ja bila na rekreaciji, tako da si očito ponavlja pisanje brojeva.

Ja sam pak u drugom području u situaciji gdje ga moram naučiti nešto i ne ide mi baš. Posegnula sam i za mitom i korupcijom, al ni to nije dugoročno dalo rezultata. Trenutno sam prešla na kartu uvjeravanja da bi sad stvarno to trebao znati s 3 godine i da ne može cijeli život ne znati to. Ako ni to ne upali, morat ću nešto drugo smisliti. Radi se o oblačenju. Ne bi, da se ubiješ. Zna skinut i obući hlače, al majicu ne zna nijedno, soknice zna skinuti, potkošulja science fiction. A ne želi ni ono što zna. Malo su glupe situacije kad se presvlači, ili idemo u vrtić ili se sprema za spavanje, a nijedno ne voli, možda je i zbog toga, al to je druga tema. Samo sam htjela reći da znam kako je kad neće i kad ne zna, a trebao bi.

Isti problem smo imali sa starijim (a još je imao traljavu finu motoriku) a u manjoj mjeri i s mlađim (lijenčina). Trikovi koji su ponekad upalili, a ponekad ne: voditi djecu u kupovinu odjeće i što odabere, to onda i oblači. Dati im da biraju (plavu majicu ili crvenu, a ne duge ili kratke rukave, hehehe), kupiti odjeću s omiljenim likovima i sl.

Btw. tako ti je to - na jednoj strani si u plusu, na mnogim drugima u minusu; ovo o čitanju i spajanju slova je mnogima sf, a tebi prirodno jer dijete samo traži. Mnogim majkama ženske djece (i neke muške) je učenje svlačenja i oblačenja nepotrebno, jer djeca to žele i znaju sama napraviti. Meni je hranjenje mlađeg sina bilo sf jer taj je to sam radio, ali sam zato starijega hranila do pete godine, a u nekim situacijama i do škole

[Jelena]

Mnogim majkama ženske djece (i neke muške) je učenje svlačenja i oblačenja nepotrebno, jer djeca to žele i znaju sama napraviti.

Da, neću sad temu začetavat u krivom smjeru, ali da, ne treba osuđivati, niti se iščuđavati kad nekome nešto ne ide. Uz sav trud i kreativnost stvaranja situacija da krene, nekad stvarno ide sporo, al ide. Teško je nekome stvoriti zabavnu situaciju iz nečega što baš ne voli. Ne znam kako bih sebi stvorila zabavnu situaciju u pranju suđa.

[nevena]

Da se ja vratim na temu čitanja. Nekad je potrebno jednostavno pustiti i ne raditi ništa. Naime, u prvom polugodištu je slovkao, pa sam i tu tražila savjete kako vježbati. Na kraju preko praznika nismo baš vježbali, nije se nikome baš dalo baviti se školom i drugo polugodište je jednostavno krenulo. Čisto pristojno čita, i baš se vidi napredak. Jednostavno je došlo na svoje. Nije naravno savršeno alli tek je prvi razred.

[palčica]

Pije godinu dana bih rekla, pustite ih, ne treba. U to se kunu i moje prijateljice učiteljice. Ne bih se složila s time danas. Potpis na svaku od sillyme.
Čitala sam i pisala s 4,5 pa sam mislila možda će i vilenjak. Spontano, na mater. Malo sutra.

Primjer, vilenjak će na jesen u školu, kod starije učiteljice koja slovi kao liderica znanjem najjačeg razreda. Pitam dvoje prijatelja čija će djeca s njim najvjerojatnije u razred i uredno kažu, da, djeca čitaju. Treći uče, pod prisilom, ne bih taj dio komentirala. Kakav će biti njezin stav o čitanju, ne znam. Koliko će ih znati čitati, vjerojatno pola, učiteljice tako kažu.
Vilenjak je darovit, radna memorija mu je izvrsna, matematičar je, zna puno toga i voli općenito znanost. Pamti jako brzo, do najsitnijeg detalja. No, to se ne traži u školi, budimo realni. Ali ima veliki otpor naspram slova i svega što mu ne ide jako glatko. Kad mu se nešto ne da, jako zbrljavi, to i tete iz vrtića kažu, treba ga poticati na ustrajnost. Mada me je mrtav hladan na liječničkom iznenadio da zna slova, barem ona koja ga je pitala sestra. I sintezu, analizu. I vidjela sam da je bio pod stresom hoće li ih znati. Poslije sam ipak zaključila da ne zna sva ni na razini prepoznavanja. On je dijete dosta izražene verbalne inteligencije, može savršeno po 15 minuta prepirčavati priču, ali perfekcionist koji se uzruja i odustane. Ili pruža otpor prema onome za što pretpostavi da mu neće ići glatko. I iako sam mislila da neću, nedavno sam intervenirala.

Tako da sam ja odlučila preko ljeta da pišemo, čitamo, rastavljamo riječi na slogove, igramo jezične igre. I vozimo bicikl bez pedala. Bez prisile, uz sladoled, poslije mora i spavanja. Jer su to stvari koje izbjegava. Želim ga pripremiti da u školi neće moći preskakati i ignorirati što mu se ne sviđa, što mu je dosadno, dramiti. Nije poanta da nauči čitati do jeseni, želim ga samo pripremiti da mu bude lakše i da se nauči nositi s preprekama. Uglavnom, već kada mi je počelo biti slabo od njegovih teatralnih reakcija svladao je slova i čita dvosložne riječi. I sada mu se ful čita. Javim ako do jeseni dođemo do toga.

[flopica]

I dobro si odlučila!
Ne sumnjam da ćete vi to odraditi super.

[palčica]

Hvala ti, već sam počela preispitivati svoje odluke. A uostalom, onaj razumni dio mene smatra da ljeto može biti opušteno, sretno uz silno igranje, kupanje, sladolede i pola sata neke strukture.

[Jurana]

I ja sam tako, palčice, s mlađim jer sam shvatila da ima neku mentalnu blokadu pred čitanjem, kao da nije vjerovao da on to može. Oduševio se kad je shvatio da može. Bilo je par dana otpora, poslije su mu bili dragi tih 20 minuta mirnog rada sa mnom.
Ima u danu 24 sata, neće mu pasti kruna s glave od malo truda.

Također sam otkrila da nije riješio ni pola radnih listova za predškolce u vrtiću i onda smo i to nadoknadili do kraja ljeta. 5 minuta dnevno za grafomotoriku. Učiteljica je poslije rekla da je jedan od rijetkih koji zna pravilno držati olovku.

Stariji je, inače, sam sve naučio prije 5. rođendana pa sam se ja nadala da će i mlađi. Kad nije, djelovala sam. Nema nikakav otpor prema čitanju, naprotiv, ne prođe mu ni jedan dan, da sam ne uzme knjigu u ruke i barem malo čita.

[palčica]

Da, još prije godinu dana je riješio 10-15 onih vježbenica iz mat, jer mu ide. Znao je cijelu riješiti u dahu, jedno kišno poslijepodne. Jučer se rasplakao od sreće jer je pročitao riječ. Hvala vam, sad mi je lakše.

[cappy]

Moj predškolac u sebi slovka i onda naglas kaže riječ...Kad dođe na kraj rečenice, tražim da ponovi od početka jer mislim da ne shvati od prve smisao pročitanog...Jel tako ok?

[Peterlin]

Moj predškolac u sebi slovka i onda naglas kaže riječ...Kad dođe na kraj rečenice, tražim da ponovi od početka jer mislim da ne shvati od prve smisao pročitanog...Jel tako ok?

Teško mi je reći da li je ok... Djeca te dobi tek razvijaju dovoljan interval pažnje i kratkotrajnu memoriju koja je neophodna za čitanje s razumijevanjem. Ja sam sa svojim sinovima imala muke s tim - kratkotrajni interval pažnje je trebalo razvijati.

Eh, sad - kako? Nemam pojma... Mi smo koristili audio priče za fokusiranje i memory, puzzle, čovječe ne ljuti se i slične igre za razvoj pažnje. Kasnije smo poticali samostalnu usmjerenu pažnju slaganjem lego modela po uputama (od jednostavnijim prema složenijim). Osim toga, kartanje i druge društvene igre s pravilima isto su dobar način da se prvašiće pripremi za školu kroz igru i na nenametljiv način. Igre s kartama su odlične za razvoj početnih matematičkih vještina.

Čitanje s razumijevanjem - najprije treba naučiti čitati slova, pa riječi... Nekome će više odgovarati čitati slogove, a nekome čitanje slijevanjem (treba početi od kratkih riječi, koje dijete može pročitati "kao logotip" pa pomalo širiti priču na dulje). Koliko mi je poznato, upravo to sada traže od djece u prvom razredu.

Nekome je lakše naučiti spajati slogove. Tako su nas učili. (Nitko me neće razuvjeriti da postoji "moda" u tim metodama, a činjenica je da svakom djetetu trenutno moderna metoda ne mora biti i optimalna...) Evo, čitanje pomoću slogova nalazi se ovdje: http://igramseiucim.com/index.php/ra...anje-i-pisanje

Još korisnih materijala može se naći na stranicama profesorice matematike Antonije Horvatek, koja je željela pomoći svojim učenicima koji do petog razreda nisu uspjeli savladati čitanje: http://www.antonija-horvatek.from.hr...-i-pisanje.htm


***
Naša djeca odrasla su uz računala i mobitele. Mnogima od njih je to motivacija za učenje čitanja. Evo primjera: https://www.artrea.com.hr/ucimoabc.html ili https://www.artrea.com.hr/onlineskola.html

Ja sam sama radila svojoj djeci slikovnice u power pointu, a kasnije smo ih radili zajedno. Bome su brzo naučili...

Od ostalih igara za učenje čitanja - po ne znam koji put spominjem Sebran (postoji i na hrvatskom): https://sebrans_abc.hr.downloadastro.com/

[Peterlin]

Za grafomotoriku odlični su labirinti, čak i omražene bojanke (nama su dobro poslužile), pa onda vezivanje uzlova (npr. vezivanje flaksa na udicu ili šivanje i drugi ručni radovi), rukovanje škarama (kolaž), rukovanje nožem (npr. izrada voćne salate - prava zabava za predškolce), izrada lutaka od vune, sadnja cvijeća... krečenje zidova zajedno s mamom ili tatom, sastavljanje polica i slično... doslovce sve za što nam trebaju ruke (i mozak, hehehe)

[palčica]

Slovkanje nije tehnika kojom se u školi uči čitati.

[Peterlin]

Slovkanje nije tehnika kojom se u školi uči čitati.

Piše SLIJEVANJE, a ne slovkanje. Treba čitati s razumijevanjem, hehehe (no hard feelings).

[palčica]

cappy je napisala da dijete slovka.

[čokolada]

Cappy, potiči ga da naglas slijeva (kao da jako usporeno pjeva, npr. mmaaaaačkkiiiiiiccaaaa)

[palčica]

Javljam da vilenjak čita. Nije da se raduje toj aktivnosti, ali čita bez slovkanja i dosta brzo s obzirom na dramu oko samog uvoda i da je u ovo vremena naučio i sva slova. Valjda s njim tako ide.

[jelena.O]

Sad mu daj laganije stivo da ti cita navecer za laku noc

[Jelena]

Javljam da vilenjak čita. Nije da se raduje toj aktivnosti, ali čita bez slovkanja i dosta brzo s obzirom na dramu oko samog uvoda i da je u ovo vremena naučio i sva slova. Valjda s njim tako ide.

Super!

Naš će najesen navršiti 4. Nedavno je savladao oblačenje i skidanje majice. YEEEEE! I isto se ne veseli, nego se šverca kad može. Sad još moramo savladati zakopčavanje kopčice remena. Ima ih na sandalama, samo ih zna otkopčati. Al nisam se ni trudila, da budem iskrena, uvijek neka žurba kad idemo nekamo, a ne sjetim se uprazno vježbati.

Ali zato zna brojati do puno preko 100 po jedan, zna do 100 po 2 (2, 4, 6...) i po 5 (5, 10, 15...). Po 2 je skužio u liftu, a po 5 dok je pokušavao skužiti analogni sat (minute). Al nije još dobro skužio minute na satu. Sam je naučio mala slova, usput, dok mu čitam pita gdje je neka riječ. Ne zna ih pisati, samo tiskana piše. Kod brojeva je zgodan, bez greške pročita neki troznamenkasti broj, al kad ga treba napisati zbrlja, napiše nešto slično tipa 210 umjesto 201. Zbraja neke naučene kombinacije tipa 20+jednoznamenkasti, ali ako ga bitam 2 +8, zbraja na prste i dobije točan rezultat. Jučer smo imali tri paradajza s balkona i velim mu nek svakome stavi na tanjur po jedan, a on veli da će sebi staviti dva, a meni i mužu po pola

Jučer me putem opet pili koliko km do kuće, i je l to puno ili malo (to mjesecima pili, kuži da me nervira s tim) i pita Pa kad ćemo stići kući? Ja velim - kad tata ugasi motor od auta. A mali veli ljutito - Koliko minuta ima do kuće?!

[Peterlin]

Javljam da vilenjak čita. Nije da se raduje toj aktivnosti, ali čita bez slovkanja i dosta brzo s obzirom na dramu oko samog uvoda i da je u ovo vremena naučio i sva slova. Valjda s njim tako ide.

Bravo!

Sad mi je palo napamet što je rekla učiteljica mog starijeg sina - jako puno djece ima pravi skok u vještinama i sposobnostima upravo tijekom ljeta pred školu. Nije dobna granica postavljena upravo tako bez razloga.

Što se tiče radovanja toj aktivnosti - doskočiš tako da mu nabaviš pisani materijal o nečemu što ga baš jako zanima... slikovnicu za početak, a onda idem dalje. Moj stariji je bio informatičar od pelena i za početno čitanje poslužila mu je slikovnica "Logo i računalo" iako je to već bilo tehnički zastarjelo kad je on imao 7 godina. Uhvatio se na udicu

[palčica]

jelena, ne brini, Dostojevskog će tek na zimu čitati.
Jelena, svi su priča za sebe. Vilenjak kuži razlomke, štošta, slova ga nisu zanimala nikada pa me brinulo jer ćemo sada u školu.
Peterlin, sad smo na stripovima, u pauzama od enciklopdija pa je zgodno jer su tiskana slova. Valjda kod njega sve ide preko noći, sad ćemo po malo, ali ustrajno.

[Peterlin]

jelena, ne brini, Dostojevskog će tek na zimu čitati.
Jelena, svi su priča za sebe. Vilenjak kuži razlomke, štošta, slova ga nisu zanimala nikada pa me brinulo jer ćemo sada u školu.
Peterlin, sad smo na stripovima, u pauzama od enciklopdija pa je zgodno jer su tiskana slova. Valjda kod njega sve ide preko noći, sad ćemo po malo, ali ustrajno.

Stripovi su zakon! Samo pomalo, da ne stekne dojam prisile... Biraj ono što ga zanima i veseli.

[Peterlin]

Ont. moj stariji je isto kužio razlomke u toj dobi, pisati i crtati - ni pod razno.... ali igricu instalirati, to je već lakše ...