Kako naučiti prvašića čitati

[Jelena]

Ja sam mama djeteta koje čita s 3 godine, ali on slovka jedno po jedno i spaja u riječ, rijetko posegne za slogovima. Pročita tako rečenicu-dvije u slikovnicama pa mu se više ne da, traži da ja nastavim.
(Sad mi je palo napamet da napišem: A ja onda uzmem šibu i da vidiš kako čita )

Uglavnom, s 18 mjeseci je znao slova (jedva da je nešto znao reći, a znao je sva slova), negdje s 2,5 je mogao integrirati troslovne riječi.

Imao je na podu puzzle sa slovima - drugih nije bilo za kupit, kad sam kupovala i očito ga je to zanimalo. Onda je dobio od bake Učilicu 3 - slova i riječi i to se rado igrao i taman je išla Čarobna ploča - slova, tako da je naučio i pisati, na vlastitu inicijativu i veliku podršku. Oduševljena baka je kupovala slovarice i ostala pomagala za školarce, to ga ništa nije zanimalo. Nije imao uopće strpljenja gurati slova u džepiće ili pisati od crte do crte. Mi nismo sudjelovali u malim štampanim, ali to je isto nekako pokupio, ali ne sva slova. Ja se držim velikih, ne pokazujem mala. Ne znam zašto. U trbuhu mi se čini pretjeranim.

Sad trenutno je popustio interes za vlastitim čitanjem, ali ga sad zbrajanje zanima. I odnosi što je veće, a što manje. Ja mu često dajem zadatke usput, kako mi servira priliku, ali on sam inicira neke zadatke - trenutno mu je glavna fora da pije pa me ispituje koliko još ima mililitara u čaši i koliko je to litara. I onda ne znam je l me zeza ili ne. U 90% slučajeva odgovorim, ali mi se ne da cijelo vrijeme za ručkom odgovarati koliko ima još mililitara i koliko mililitara vrhnja sam mu dodala u tanjur mahuna.

Otprilike ovako ide dijalog:
Mama koliko ima mililitara?
110!
Je l to puno ili malo?
Za slona malo, za mrava puno.
Zašto za slona malo?
...

Onda otpije i ponovo pita koliko mililitara

Uf, dosadi mi zbilja nekad. Znam da sam nezahvalna, al je to tako stalno. Ako smo vani, onda prometna pravila, pa zašto sad susjedi hodaju po stepenicama u suprotnom smjeru? Znakove zna odavno, al sad produbljuje - npr. ograničenja visine ili mase na cesti, neke stvari primijeti koje ja nisam nikad. A "zašto" i "što bi bilo kad bi ja sad..." se non-stop pita. Kad čujem pitanja "što bi bilo", ulovi me panika jer vidim kakve odlične ideje ima. Jučer - što bi bilo da ja otvorim onaj poklopac i skočim u rupu gdje je agregat?