I ja sam tako, palčice, s mlađim jer sam shvatila da ima neku mentalnu blokadu pred čitanjem, kao da nije vjerovao da on to može. Oduševio se kad je shvatio da može. Bilo je par dana otpora, poslije su mu bili dragi tih 20 minuta mirnog rada sa mnom.
Ima u danu 24 sata, neće mu pasti kruna s glave od malo truda.

Također sam otkrila da nije riješio ni pola radnih listova za predškolce u vrtiću i onda smo i to nadoknadili do kraja ljeta. 5 minuta dnevno za grafomotoriku. Učiteljica je poslije rekla da je jedan od rijetkih koji zna pravilno držati olovku.

Stariji je, inače, sam sve naučio prije 5. rođendana pa sam se ja nadala da će i mlađi. Kad nije, djelovala sam. Nema nikakav otpor prema čitanju, naprotiv, ne prođe mu ni jedan dan, da sam ne uzme knjigu u ruke i barem malo čita.