Biti trudan i raditi

[prolaznica1975]

Halo trudnice radilice, kako ste?

Meni osim što je mučno, izgubila sam dosta energije i poleta, ne trčkara mi se baš radi svake sitnice po firmi, dosta sam izgubila na efikasnosti i češće imam ispade ljutnje. Češće sam na forumu, internetu općenito, a radim samo ono što me stvarno "zahvati". Nisam navikla biti tako traljava, ali kako da mi je iscurilo energije od kada sam trudna.

Sve u svemu, nije mi baš bajno, ali novčeki mi trebaju, a i s druge strane mi je glupo biti doma na čuvanju ako nemam konkretne indikacije.

Često razmišljam kako bome nije lako biti žena, biti zaposlen i biti trudan. Još uz to biti nekome već mama..... Pa treba nama ženama spomenik izgraditi

[štrudlica]

ola i ja raim i isto mislim kad već hvala Bogu nemam komplikacija da ni ne trebam biti doma.....samo kaj mi je povremeno naporno....previše mi je sjediti 8 sati u komadu, cijeli dan raditi sa ludim strankama koje me maltraju....ali ne mislim još dugo, do jedno 6 mj trudnoće, tak negdje na kraju ožujka ići na godišnji pa na porodiljni....iskreno imam prekratki fitilj i više mi se ni ne da biti na poslu, ali moram zbog novčeka, kad mm ne radi

[kahna]

Ja sam radila do negdje 6 mj. trudnoće, a ginička me slala na bolovanje nakon prvog pregleda.
Meni je bilo ok raditi, prestala sam kad mi je istekao ugovor

[pepeljuga]

ja sam u prvoj trudnoci radila do kraja 7 mj, i mislim da bih i do samog poroda da se nisam preforsirala i dobila kontrakcije i morala mirovati.

A sad sam 2 mj trudna i tako mi se spava, uopce mi se ne radi i jedva cekam 4 30, ne znam valjda i s godinama to dodje
Uglavnom nekako se vise bojim sad nego u prvoj trudnoci kad sam mislila da sam superwoman. Najgore mi je ujutru ustati se i spremiti i po ovoj zimi doteturati do posla, sad je trenutno zatisje na poslu, ali kad krenu putovanja ne znam kako cu...

[spunky125]

evo ja još uvijek radim, i ok mi je. Brže prolaze dani. Mislim da ću raditi do porodiljskog. No, s 2. strane ja nemam baš klasično radno vrijeme pa i nije tako naporno.

[anima]

ono što mene malčec muči u vezi toga jest najviše zračenje ovih svih kompjutera u mojoj sobi kojih je ni manje ni više nego 16 :/

[mitovski]

Trudna sam 25tj i radim i moram priznati da mi nije nimalo lako.
Prva 3mj sam užasno povraćala i izgubila 4 kg i radila sam i baš mi je bilo teško i sjećam se da sam bila taaaaaako umorna da sam jedva hodala.
Onda u 4mj i do polovice 5 sam bila ko nova ništa mi nije bilo teško-
I sad ovih mjesec i pol dana mi je poprilično teško a najteže mi je sjediti pred kompjuterom jer me toliko počne boliti trtica i kukovi i kičma da se jedva dižem i jedva sjedam na stolicu a bolovi prestanu kad dođem kući i legnem.
I morati ću raditi sve do porodiljnog pa si baš mislim kako ću to izdržati.
Danas mi je baš neki težak dan svladao me neki umor i jedva držim glavu.
I baš si mislim kako se često napadaju trudnice koje su na bolovanju a nemaju komplikacija ali mislim da morate priznati da i nije baš lako biti trudan i raditi pa i bez komplikacija, jer rijetko tko da na poslu ima razumijevanja da ste trudni i da vam je možda malo teže pa će eto on obaviti posao umjesto vas, a posao se mora obaviti bez obzira na to kako je vama.
Nisam pekmez inače i mislim i da bih poludila da sam stalno kući jer na to nisam navikla ali mislim da bi trudnicama koje žele trebalo omogućiti porodiljni od 6mj trudnoće na dalje ( dobro znam da država nema novaca za to ali to bi bilo idealno).
Uh al sam odužila ali eto to mi je bilo na srcu.

[Angelina_2]

i ja radim i mislim da cu raditi dok mi trbuh ne pocne smeteati posto sam vecinu vremena za volanom i u cucnju...

negdje do kraja 3-4 mj
sad sam 12 tj...nemam nikakvih problema...da neznam nebi ni znala da sam trudna...

mislim da mi mi uz L. bilo teze doma nego sto mi je na poslu...

[eris]

Evo mene rekorderke , 38. sedmica je i još radim(doduše to još je samo još danas) a onda na GO i na bolovanje. Jel mi bilo isto kao prije trudnoće, zasigurno da nije! Plus što imam i milion malih obaveza kući uz 2 djece i posla koji ponekad završavam u svom dnevnom boravku, plus što sam nadređeni za neki 20 ljudi, pa mi neugodno prenemagati se ili govoriti da mi je teško. Pokajala se nisam, ali sam stava da žena ulaskom u 9. mjesec treba da odmora, što zbog odjeće koju ne može nositi, što zbog svakodnevnih vozikanja tamo-amo, što zbogt bebice na koju treba malo obratiti pažnju. Ali ja sam u ovoj trudnoći jasno rekla da mi je loše ako sam se osjećaala loše, tražila da idem kući kada mi je pao pritisak, zahtijevala da manje vozim od uobičajnog, i slično. I mogu vam reći da su kolegice i kolege imale razumjevanja. Ma šta bih ja jadna radila po čitave dane kući?
A moj savjet za one zdrave trudnice, kraj 8. ili početak 9. mjeseca, u topli krevet doma svog

[llella]

mislila sa i u ovoj trudnoći, kao i s L. raditi do porodiljnog, ali sve mi se čini da ću otići ranije.
stalno sam iscrpljena, vrti mi se, par puta mi se sve zacrnilo pred očima, a na poslu ludnica, ne stignem ni na wc otići.
prije mjesec dana smo L. i ja imale svinjsku gripu i to me izgleda skroz strgalo, od onda sam u komi.
imam skoro mjesec dana godišnjeg, pa ću to svakako iskoristiti prije porodiljnog, a ako mi se ovako nastavi vidjet ću što će gin reči za bolovanje.

[Sirius Black]

Ja sam sad 16 tj. trudna i nemam nikakvih problema, planiram raditi do 45 dana prije termina. Na početku mi je bilo puno teže jer sam imala mučnine a i mala se budila puno češće po noći, sad su mučnine prošle, ona bolje spava i imam puno više energije.

[martinela]

i ja radim i mislim da cu raditi dok mi trbuh ne pocne smeteati posto sam vecinu vremena za volanom i u cucnju...

negdje do kraja 3-4 mj
sad sam 12 tj...nemam nikakvih problema...da neznam nebi ni znala da sam trudna...

mislim da mi mi uz L. bilo teze doma nego sto mi je na poslu...

Također sam i ja 70% svog radnog vremena za volanom (komercijalist) a trudna sam 29 tjedana. Jedino što sam primijetila da sam malo eksplozivnija kad mi netko oduzme prednost ili koči na žuto pri brzini 70 .
Namjeravam raditi sve do porodiljnog jer stomak mi ne smeta pri vožnji a kad idem na dužu relaciju čak i uživam. Pustim si neki CD sa omiljenom glazbom i imam osjećaj da je i mojoj bebici lijepo dok mu pjevušim

Jedino što mi za sada malo predstavlja problem to je kad se moram sagnuti ili čučnuti. Ali to izbjegavam ako je moguće

[tajuska]

radila do 32. tjedna u uredu, a do 37. tjedna od doma ono sto sam mogla virtualno. radila bi skroz u uredu da to ne znaci dva sata voznje dnevno, voznja mi je ubijala kicmu i zdjelicu. mislim da bi bez posla izludila od dosade i stalnog razmisljanja o kojecemu. a nisu ni financije za baciti...
iako su me mnogi gledali ko nekakvo cudo jer nisam na "komplikacijama"....primarni doktor nije znao kak da mi napise doznaku za porodiljni kad se na njega ide normalno, a ne s koplikacija jer se vise nije mogao sjetiti kad je zadnji put imao takav slucaj.

ne kuzim zakaj se ipak nekak ne odrede drugaciji kriteriji za pravo na porodiljni ovisno o vrsti posla. jer stvarno nije isto raditi nekakav uredski posao ili recimo biti konobarica, trgovkinja ili raditi na traci. tak da koplikacije budu stvarno komplikacije, a ne nacin prezivljavanja trudnoce ili kaj je jos gore u nekim slucajevima cista gluma...

[(maša)]

prvu T sam radila do zadnjeg dana, nakon otvaranja porodiljnog radila do doma do samog poroda...imala i mučnine i bila sam umorna al mi nije puno smetalo.

Sad potpuno drugačija priča ...umorna nenormalno, mučnine 5x gore nego prvi put, povraćanje..zaspala bi usred posla (nisam bila ni svjesna da ću zapsat, samo bi se trznula i skužila da soavam 20-30 min).
Kako mi je u posao uključeno i dosta vožnje gin me poslao na bolovanje i još uvijek sam...brzo se umorim, naporno mi sjediti dugo, beba je jako nisko pa me sve živo počne boliti....spavam 12 sati noć i opet sam umorna...ne mogu si pomoć ..

[Tica]

Baš sam mislila otvorit temu s pitanjem o opasnim poslovima za trudnoći, ali sam iskopala ovu pa može poslužit.
Nisam još trudna, ali nadam se uskoro pa me zanima smatraju li se neki poslovi opasnima za trudnoću i da li se na temelju toga dobiva bolovanje?
Konkretno, ja sam stomatolog, i iako zasad razmišljam ostat na poslu koliko budem mogla, zanima me smatraju li se kemikalije i veliki protok ljudi (i njihove sline) u ordinciji opasnim faktorom za trudnoću? Ima li tko iskustava s tim? Naravno da koristim zaštitne rukavice, masku, naočale, al ipak nešto od toga ostane u zraku.
Usto se stvarno ubijem od posla, stresa kod kompliciranih slučajeva i napornih položaja tijela. Ne mogu zamislit kako to eliminirati u trudnoći.
Ima li vas još?

[lastavica1979]

ja sam trudna 7 tjedana i ne radim odmah sam isla na kompikacije,ejr moj poso je poso med sestre radim na dijalizi gdje sam izlozena svaki dan nedaj boze da se upiknem na iglu nehotice,a imamo i b i c hepatitisa i nepada mi napamet svoje dijete izlagat tom riziku zato sam doma na cuvanju trudnoce,a kak ce to doktor pravdat uopce me ne zanima.

[principesa]

ja sam sad 22 tjedna...Mislila sam raditi do kraja, ali skračen mi je cerviks i doc me šalje na bolovanje. Nezanm šta mi je činitiv. Veli da ako se stanje ne popravi za 10 dana, da idem na bolovanje obavezno..nije mi drago radit toga...ali kaj sad...

[ivana s]

Ja sam nakon spontanog kojeg sam imala razmišljala kako ću slijedeću trudnoću odmah otvoriti bolovanje barem dok prođu prva tri mjeseca jer me strašno bilo strah da se opet nešto tako ne dogodi. Međutim sad sam trudna skoro 9 tj i još uvijek radim. Ginekolog mi je rekao ako se osjećam dobro da mogu i dalje raditi, a socijalni gin kod kojeg idem samo po recepte za utriće je bio sav zabrinut kako ja to nisam na mirovanju, budući da imam još i hematom. Moram priznati da mi je malo frka i strah ali opet vjerujem mom ginekologu da bi mi rekao ako postoji prava indikacija za mirovanje da moram ostati doma. Inače, dosta mi je naporno na poslu, na nogama sam uglavnom, isti posao kao i kod tice je u pitanju, tako da sam poprilično strgana i jedva dočekam kraj radnog vremena.

[maria71]

radila sam do početka 7 mjeseca trudnoće..... užasno mi je bilo. spavala sam po 10 ,12 sati kao neka hibernirana životinjica, a u budnom stanju sam bauljala okolo kao onaj svizac kad ga izvuku za rep . ( radno vrijeme mi se uklapalo u 8 h nastava, i pripreme )

sva sreća da sam zadnje mjesece provela doma prije poroda .

[nina1234]

Bok curke,

Evo ja sam 22tjedna i radim, nisam radila skoro 2mjeseca zbog hematoma, ali sam se sad vratila. Svi su govorili da sam luda, ali mi je sad dobro pa zašto ne.Rekla sam sama sebi da svaki dan mogu prestati ako mi bude teško. Istina je da mi se nije bilo lako vratiti jer me ubija sjedenje 8 sati, totalno drukčiji položaj od onoga koji sam imala doma dok sam uglavnom ležala. Imam još i malog od 3,5god. pa nekad kad pokupim njega iz vrtića i dođem doma sposobna sam jedino za odmaranje. Mislim da ću još raditi cca 1mj. pa na GO i malo bolovanja pa redovni porodiljni, taman kad već počne loše vrijeme ja ću biti doma i odmarati. Slažem se sa svima da mi žene imamo puno veći teret od naših m.

[Kajo]

Ja isto još uvijek radim, trudna sam 21 tj, bila sam doma na početku trudnoće mjesec dana radi hematoma i onda sam se vratila na posao.
Ali evo negdje tjedan dana mi je postalo užasno naporno, putujem s otoka na posao, sjedim na poslu 8 h i dođem doma u 5,30 krepana. Voljela bi raditi što duže, i radi plaće i tek mi produžili ugovor na poslu ali neznam koliko ću još izdržati, užasno me bole leđa i pred kraj mi bude pritisak na trbuh, nemogu sjediti uopće. A baš sam se nadala da ću raditi do porodiljnog ali ne želim se preforsirati, strah me je da se radi svega toga ne počnem otvarati ili da nešto drugo ne bude u redu a mogla sam to izbjeći

[Ifigenija]

Ja nisam radila. Bilo mi je prenaporno, više putovanja i te fore, nego sam posao, ali kad se sve zbrojilo i oduzelo, bila sam toliko bolesna i iscrpljena, da sam na koncu i morala ostati doma. Sad bih s prvim danom trudnoće ostala doma. Eto.

[mamitzi]

prvi put sam prestala raditi negdje na pola trudnoće jer sam morala mirovati. drugi put sam radila do 8 mjeseca. ovaj drugi put mi je ostao u puno ljepšem sjećanju. bilo je zabavno, svi su mi pomagali, skakali oko mene , donosili mi hranu i pazili me. moj je direktor bio dovoljno lukav da mi kaže da radim ono što mogu i želim (dok sam povraćala nisam išla na sastanke, a kad mi je narastao trbuh nisam se penjala po gradilištu) pa sam ostala do kraja.

[Anamorci]

Joj kako se meni ne da raditi...
Sad sam u 6. mjesecu trudnoce i nemam klasicno 8-satno radno vrijeme, nego par puta u danu moram ici nesto "odraditi". Izmedju toga nisam u uredu nego doma. I lijena sam k'o guzi*a. Ne prepoznajem samu sebe. Od stola do kauca, od kauca nazad za stol, ne da mi se nista. Dnevne kucanske poslove tipa staviti prati ves ili spremiti kuhinju nakon jela i sl. se moram dobro prisiliti da napravim. I na kraju sve napravim, ali uz puno puhanja, uzdisanja i okretanja ocima. Bas se ne svidjam sama sebi takva, ali uvjerena sam da ce proci.
Eto, nisam nista pametno rekla, nego samo da podijelim s vama ovu samokritiku.

[gumbek]

Ja sam vrlo brzo ostala doma nakon plusa na testu.
Bilo mi je toliko zlo da nije bilo druge.
Sad sam u 6 mjesecu T i ok mi je zadnja 2 mjeseca ali nisam se vračala na posao jer mi nekako paše biti doma.
Osjećam da je ovo vrijeme koje želim posvetiti sebi i pripremama za dolazak bebice

[Riana]

ja sam obadvije trudnoće odradila do kraja, do onih obaveznih 28 dana, ali uredski posao. najteže mi je bilo u prvom tromjesečju, jer mi se užasno spavalo i bila sam bez koncentracije, kad je to prošlo, ulaskom u 4 mjesec, sve se preokrenulo i funkcionirala sam sasvim ok.

[martinaP]

Ja sam ovaj puta radila do 33. tjedna trudnoće. Bilo mi je teško negdje sa 26-27 tjedana, ali inače je bilo ok. Meni je odgovaralo stajati na nogama ili hodati, nisam mogla dulje sjediti jer bi gubila zrak. Koma bi mi bilo ostati doma, dok sam čekala porod nisam znala što bi sa sobom.

[malena15]

curke, kada ste rekle poslodavcu da ste trudne?

[martinaP]

Odmah, ali ne javno. Šefovi su znali odmah, a ostali oko 9-10. tjedna. Nisam se htjela dovesti u situaciju da moram odjednom reći i da sam trudna i da idem na komplikacije (hvala Bogu, nisu mi ni trebale komplikacije). Šefovi su ionako znali da planiram trudnoću.

[principesa]

ja sam rekla sa nekih 11 tjedana....sad sam u 30tom i radim i dalje. Nerviraju me pitanja " kad misliš otić ". Ne mogu vjerovat da ljudi imaju takvu reakciju, ko da baš to nije pohvalno što radim i ne zanovijetam....

[bijelko]

Nerviraju me pitanja " kad misliš otić ". Ne mogu vjerovat da ljudi imaju takvu reakciju, ko da baš to nije pohvalno što radim i ne zanovijetam....

Kad se samo sjetim
Radila sam do 7. mj, pa godišnji i onih 45 dana. Kakvih sam se sve nebuloza naslušala, i sad mi se plače (od strane kupaca, ne šefova).
Najviše sam zapamtila kako me "ružno vidjet tu s trbuhom" i "šta si kruha gladna, idi doma ko i sve druge".... ma strašno nešto.

Al opet mi je bilo lijepo, radila sam što i koliko sam mogla, za to ću vječno bit zahvalna svojoj šefici

[martinaP]

bijelko ne mogu vjerovati što ljudi izuste!

Ja nisam doživjela ni jedan ružni komentar, iako sam radila s ogromnim trbuhom. Samo je ljudima koji put bilo neugodno kad bih morala 3 puta proći ljekarnu uzduž i poprijeko, ali meni zaista nije bilo teško.

[malena15]

mislim da kod mene ne bi bilo problema da radim trudna, jer je to uredski posao i bili bi što sretniji da duže radim... a i meni je uvijek bilo lijepo vidjeti trudnicukažu da se do 10-og tjedna ništa ne govori, pa Vas zato pitam

[Nivi]

Ja sam rekla kad sam bila trudna jedno 18 tjedana ali samo zato što mi je šef otišao iznenenada na godišnji baš kad sam ušla u 2.tromjesečje i htjela to obznaniti a bilo mi glupo da on sazna od nekog drugog a ne mene same... ali svakako mi se nije ništa kužilo dooooosta dugo...
Radila sam 28 dana do termina, čak išla u međuvremenu i na neke službene putove i nikada nisam dobila neki ružan komentar. Doduše ono već na kraju kolegama na poslu nije baš bilo jasno zašto ne idem barem 45 dana do termina na porodiljni ali ja radoholik nisam se dala (još sam od doma 2 tjedna radila jer sam htjela završiti neki projekt i ne ostaviti iza sebe zaostatke), no to ne mislim sigurno ponoviti s drugim djetetom.
inače radim isto u uredu pa mi nije bilo toliko teško... teže je bilo doći do posla

[SunčicaVŽ]

Ja sam s drugom trudnoćom rekla sa 8 tjedana...morala sam na mirovanje
A s trećom sam rekla tek s 20 tjedana jer sam htjela prvo čuti da je sve ok i nakon jednog missed koji je bio u 12-om tjednu nisam htjela nikome govoriti za trudnoću dok ne prođu ta kritična prva tri mjeseca...a radila sam do kraja..godišnji par dana i 45 dana prije termina sam otvorila porodiljni

[marilka]

Evo samo da se javim trudnicama radilicama i da vam recem da vam se divim... Ja sam prvu polovicu trudnoce morala mirovati, a samim tim sam odmah zavrsila na bolovanju.. Sto puta mi je palo na pamet, dok sam lezala, kako su sretne one trudnice kojima je sve u redu i koje mogu raditi. Jer koliko god nekad naporno bilo, vrijeme puno brze prodje na poslu, ne stigne se misliti na gluposti i ne stigne se ovoliko papati Posebno ako je prvo dijete, pa nemas drugih obveza, rad mi se cini kao idealna solucija No, dobro,, daleko sam od penzije ,, stignem nadoknaditi ovo vrijeme,,, Uglavnom, bravo za sve vas..

[Lady Kikica]

Pozdrav!
Ja sam nova, pa da i ja podijelim svoje iskustvo. Dakle, imala sam ozbiljnu namjeru raditi dok mogu, ali sam dobila neko krvarenje u 6. tj. (za koje sad mislim da je bilo apsolutno bezopasno), pa me ginić sprašio na mirovanje, koje mi je baš pasalo, jer nisam bila za ništa tih tjedana. I onda je sve prošlo, sa trudnoćom sve u redu, ali sam ipak odabrala (u dogovoru sa direktorom) biti na bolovanju jer mi razlika u novcima i nije neka, a posao je ipak fizički zahtjevan, pa nitko nije htio riskirati. I tak, nakon početne depresije da šta ću, zaboga, cijeli dan radit doma, navikla sam se i sad mi je super!

[mamaShe]

Eto i mene, kad se već postrojavamo

Moram reći da mi je kooooma naporno, ali nemam nikakvih realnih zapreka za raditi. Vrijeme brže prođe, financijska konstrukcija manje trpi (prošli porodiljni nas iscrpio), pa guram dok mogu. Naporno mi je sjediti cijeli dan, ali to je ništa spram toga kako neki drugi (mama-informatičarka).

Osim toga, doma ne mogu ni primirisati računalu, a ovdje svako malo zirnem što je novo na Rodi

[mamaShe]

*bijelko, žao mi je što si imala takva ružna iskustva.
Još pamtim svoju 1. T, i kad me je jedno jutro šef sreo, sa već ogromnim trbuhom, kako sam se sva uspuhala... samo se nasmijao i rekao: E baš je lijepo za vidjet.
Eto, raznih ljudi ima.
Inače, ja sam rekla odmah. Jako mi je mučno i ne mogu glumiti da sam dobro kad nisam. Evo sada sam 8tj, i svi već znaju.

[bijelko]

*bijelko, žao mi je što si imala takva ružna iskustva.

ma ok je, to su bili samo neki zlobnici.... više pamtim divne ljude koji su me podržavali, dosta njih me se sjeća i sad kad sam se vratila pa pitaju kako beba i sve

ipak kad bude druga trudnoća ne mislim raditi toliko dugo čisto iz razloga da malo budem s malim, sad ga ne viđam dovoljno. Naravno, pod uvjetom da do tad dobijem stalni posao. Mislim da niti prvi put ne bih toliko radila da sam ga imala.

[freya7]

Prva trudnoća- sve super..radila do 25dana prije poroda, terenski posao
Sad sam opet trudna 13tj, mala ima 13mj, umorna sam, ne znam za sebe....ali radim....strgana..mislim da je problem kaj nemam vremena za odmor..dođem doma, pa sa malom provodim vrijeme....

[Lutonjica]

moji poslodavci saznali su kad sam bila 6 tjedana trudna. ali ja imam super poslodavce
sve do 17. tjedna bila sam na bolovanju zbog ekstremnih mučnina i povraćanja.
prošli tjedan sam se vratila raditi i jedva sam dočekala. ne bi mi doma bilo ništa previše dosadno, imam kuću s dvorištem, dvoje djece, dva zeca i psa više energije izgubim doma nego na poslu.
uglavnom, meni je super što radim i nadam se da ću raditi sve do porodiljnog.

[jelena.O]

meni je moj šef rekal za novu godinu da bu opet tata za uskrs, a ja sam mu rekla tek u veljači da me nebu još dugo videl, isprepadal se jadan, ali mu je ipak bilo drago.

[Tinkili]

U ovoj trudnoći rekla kolegama isti dan kad sam vidjela + na testu , što ću kad ne znam šutati i tajiti.
Uglavnom u 13-tom sam tjednu i planiram raditi do kraja, tj. iskoristit ću G.O. i onih 40-tak dana prije termina kako bi što više vremena provela sa starijim djetetom prije nego što dođe novi član obitelji.
Poslodavac je ok, puno toga odradim i od doma kad mi je mučnina pa dođem kasnije raditi, i ne bune se kad nekad odem malo ranije doma. Uglavnom radim od 9-5, jedina sam žena u uredu, kolegi je supruga trudna pa ima razumijevanja, a šef je većinom na putu i bitno mu je da su moj mobitel i laptop uvijek on line i ne brine ga da li posao i zadatke obavljam iz ureda ili iz kreveta.

[CUUuu]

Evo da se i ja priključim. Trudna sam 31 tjedan i radit ću još do kraja idućeg tjedna. Onda uzimam tjedan dana bolovanja pa na porodiljni. Radim u školi i do sad mi je bilo O.K. ali sad već osjećam da mi postaje naporno pa sam odlučila završit... Inače mislim da ako je trudnoća O.K. sve ovisi o vrsti posla i radnom okruženju. Meni je s djecom super. Svi su jako sretni što će učiteljica dobit bebu i ponosni što baš njihova učiteljica ima stomak pa me maze i paze... dohvate mi nešto ako mi ispadne, ako sjedim, oni kupe i donose bilježnice da ne moram ustajat i sl. baš su pažljivi i totalno su se uživili, baš će mi bit žao ostavit jih, ali vraćam se nakon 6 mjeseci, dakle već iduću školsku godinu...

[Ripcord]

Pozdrav svim budućim i postojećim majkama Ja sam trudna 27 tj. i radim trenutno dva posla, jedan od doma, a drugi se sastoji od terena+jurcanja po firmi. Iskreno, čak mi je teži ovaj doma, jer mi je nezgodno sjediti satima u kuhinji na rasklimanom drvenom stolcu (nemam gdje drugdje radit), iako ni ovo jurcanje po terenu što uključuje višesatne boravke na nogama (a imam problema s venama) nije više nije živa ugoda. Mislim radit čim dulje do poroda jer ne znam od čega bismo inače živjeli.

Ne mogu zamislit da niš ne radim, al da znam da će bit sve teže, znam...

[moia]

nisam radila čitavu trudnoću, namjerno i to mi je bio jedan od najljepših perioda, izuzev mućnina. naprosto sam uživala u svakom danu, u svakom osjećaju, totalno sam se posvetila sebi i bebi i uopće ne mogu shvatiti kad neto kaže kad se radi dani brže prolaze u trudnoći. ja sam uživala biti u drugom stanju. i preporučila bih to svakoj ženi, posao neće nigdje pobjeći, život je kratak, što je 9 mjeseci naspram čitavog radnog vijeka.
naravno za one koje si to mogu priuštiti, a ne žele jer žele biti, šta ja znam žene herojke
financijski razlozi su jedan naravnonsasvim drugi par opanaka..

[principesa]

naravno za one koje si to mogu priuštiti, a ne žele jer žele biti, šta ja znam žene herojke

žene herojke....ono šta reć na ovo...

Šta ti to znaći posvetiti se sebi i bebi?!...šta mi koje radimo, što je normalno, jer trudnoća nije bolest, nismo posvećene sebi, bebi i trudnoći.

Ja sam u 31 tjednu, radim i još ću neko vrijeme i ježim se ovakvih i žena i muškaraca koji su po meni u biti klasićni neradnici.

[Nivi]

žene herojke....ono šta reć na ovo...

Šta ti to znaći posvetiti se sebi i bebi?!...šta mi koje radimo, što je normalno, jer trudnoća nije bolest, nismo posvećene sebi, bebi i trudnoći.

.

moram se sloziti s ovim... ispada da nisam ni ja bila posvecena svojoj tad nerodjenoj bebi, ni sebi ni trudnoci samo zato sto sam radila i pri tom se osjecala dobro i korisno?!?!
ne bih bila bas toliko stroga u nazivanju onih neistomisljenika neradnicima ali bezveze mi je cuti da neko ide na komplikacije samo zato sto mu to sustav omogucava a financijski mu je svejedno (pri tom nikako ne mislim na one kojima je mirovanje u trudnoci obavezno iz raznih razloga, ali i njima kako se moze iscitati iz prijasnjih postova, to i isto tesko pada).
mada opet s druge strane mogu razumijeti da na nekim zahtjevnijim poslovima, najcesce kod privatnika, gdje se ne misli dovoljno na trudnice nema druge nego iskoristiti sustav jer ne pruza druge oblike zastite.
ali ne raditi samo zato sto se to moze mi nije bas nesto privlacno jer ja jednostavno nisam takva... ali to je do mene..."sto ljudi sto cudi"
dakle isto sam misljenja da trudoca nije bolest te da treba funkcionirati kao i do same trudnoce (ukoliko je sve u redu s istom).
naravno ne treba pretjerivati poput mene i tim se bas ne ponosim, jer mislim da sam se ipak trebala opustiti barem tih 4-6 tjedna do poroda.... i to je dio kojim mislim promijeniti nadam se u drugoj trudnoci...ostalo ne bih mijenjala.

[mitovski]

Evo radila sam do kraja tj do petka do 22h, u subotu primljena u bolnicu zbog visokog tlaka, u ponedjeljak rodila ( u 40-tom tjednu).
Radila sam jer sam morala, bilo mi je zadnja 2 mjeseca jakooo naporno i jakoo stresno. Sve me boljelo, kukovi, trtica, leđa i nisu baš svi imali razumijevanja da sam 9 mjeseci trudna. Znalo mi se dogoditi da sam zbog posla u 9.mj trudnoće morala stajati po sat vremena, pa trčati s jednog kraja grada na drugi i očekivalo se od mene i da sam učinkovita i brza kao i da nisam 9mj trudna.
Voljela bih da sam imala tih 45 dana odmora i uopće ne zamjeram trudnicama koje idu na bolovanje a nemaju komplikacije nego se jednostavno ne osjećju sposobne raditi jer danas nažalost privatnike nije briga što su trudne i ne da neće biti pošteđene nekih težih poslova nego naprotiv.