JaMajka, da, cak sam i bila trudna... tebi je iznenadenje, a zamisli onda tek koliko je iznenadenje bilo meni... (sve ti je jasno, zar ne? )

ja se jesam konzultirala s djecjim psihologom, dobila sam uputu da je djetetu potrebno, radi lakseg prihvacanja, da mama i tata i dijete provode vrijeme zajedno. da dijete mora nas vidjeti zajedno da razgovaramo, da se druzimo, da zna da ima i mamu i tatu i dalje. mi smo egicu objasnili da smo sada prijatelji, da vise nismo muz i zena, da se ne volimo kako se vole muz i zena, ali da se volimo kao prijatelji, da necemo nikada vise zivjeti zajedno, da njega volimo i tata i ja najvise na svijetu (ovo se ponavlja stalno) bez obzira sto ne zivimo skupa... prije godisnjeg smo razgovarali, objasnila sam mu da cemo biti zajedno s tatom na godisnjem tjedan dana, nakon toga je bio jos tjedan dana sam s tatom, pa tjedan dana samnom. znao je da nakon godisnjeg opet zivimo on i ja zajedno, bez tate. tu nije bilo nikakvog problema. mozda sam ja krivo prosirila uputu psihologa za taj boravak zajedno, ali sta je, tu je, mislim da je to bila greska zbog mene, ege nije ostao (srecom) zbunjen tom situacijom niti dobio laznu nadu.

nattie, vrijeme lijeci sve, to je istina. ti si u posebno teskoj situaciji jer imas tako malu bebu. nisam sigurna, ali mislim da se vi ni ne mozete rastati ako je dijete mlade od godinu dana.