Sutra u 8.30 smo pozvani u CZSS na prvo mirenje....poželite nam sreću jer ne miriši na dobro. On i ja smo se na moju inicijativu pokušali jučer dogovoriti oko susreta i viđanja ali nismo uspjeli. On želi ono što max može zakonom dobiti pa još više od toga. Molila sam ga da misli prije svega na život naše kćeri a onda na sebične potrebe jer ne želim da joj život bude u koferu. Nadam se da će barem sada u njemu glas nekakvog razuma prevladati i da nećemo je razvlačiti kao stvar nego ostati u dobrim odnosima i pomalo živjeti svaki svoj život uz zajednički odgoj kćeri. Uf, težak dan sutra a još teži ostatak života za mrvicu koju otac gleda kao imovinu