Žene, ja vam se beskrajno divim. Nisam nikad zavirivala na ovaj podforum, ali sam vidla da je ege moderator pa mi je to privuklo pažnju.
Ege ... žao mi je zbog ovakvog razvoja situacije, ovo mi nije bilo niti na kraj pameti, pogotovo kad sam vidla na potpomognutoj da si objavila trudnoću.

Žene hoću vam samo reći, ljubite svoje klince beskrajno, imajte beskrajno strpljenja za njih, puno vremena im posvećujte (kao da to inače ne biste). Ja sam dijete rastavljenih roditelja koje je tata napustio kad mi je bilo dvije godine, strahovito sam zbog toga čitav život bila nesretna jer mi moja mama nije znala objasniti da su to stvari kojih se ne treba sramiti, sasvim normalne i da i takva djeca mogu živjeti sretno, koja nije prepoznala u svom djetetu da silno zbog toga pati i da o tome treba s njim popričati. Ne krivim je jer drugačije nije znala. I htjela bih vam reći da je to važno i kad dijete ima 3 godine i sedam i 15 ali bome i 25. Ono je uvijek dijete svojih roditelja i uvijek treba ljubavi i razgovora sa svojom mamom (ili tatom).

PM lijem suze kao iz kabla. Uf.
Pusam vas sve do jedne!