Oduvjek sam veliki emotivac i sve velike promjene u životu (bilo pozitivne bilo negativne) jako me pogađaju...
Proplakala sam svoju 1. promjenu radnog mjesta (a išla sam na bolje plaćen posao).
Nakon vjenčanja i preseljenja u svoj novi stan imala sam veeeliku krizu zbog napuštanja roditeljskog doma i, općenito, novonastale situacije... Nisam se mogla spakirati danima, i proplakala sam svaku spakiranu vrećicu koju sam prenjela u svoj novi stan...
Nakon poroda, strahovit osjećaj tuge zbog okončanja trudnoće.... Proliveno suza i suza za svojim trudničkim trbuhom...
Sad kad sam počela ponovno raditi, jako teško proživljavam odvajanje od djeteta....
Čak sam zbog svoje pretjerane emotivnosti počela razmišljati da možda nisam najpogodnija osoba za roditeljstvo i da možda trebam odustati od želje za drugim djetetom...

Recept kako se nositi sa svim tim - nemam. Znam samo da nije lako...