Vjerujem da to gotovo nitko ne može prihvatiti i mislim da je ta rečenica bila samo u svrhu nekakve "komparacije" večeg zla.mamasch prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Vjerujem da to gotovo nitko ne može prihvatiti i mislim da je ta rečenica bila samo u svrhu nekakve "komparacije" večeg zla.
znam skužila sam zato sam to i napisala.
uh, htjedoh potpisati i anemonu al nisam uspjela to izvesti tehnički pa evo sad....
da tako je.
u oba posta potpisujem anemonu. i jos se pitam ako se fizicko prozima s emocionalnim i obrnuto kako se onda koriste fraze stavljanje, s godinama ti moja p* ili moj k* ne valjaju, pokusava u naumu no ne uspjeva, osjecam se krivom zbog toga...
recimo da bi tako dozivjela opis seksa radi seksa u kojem nije bitna osoba s kojem ga imas vec sam seks. on je sebi svrha. pocetak i kraj.
ma kakve emocije, kakva osoba, kakva ljubav, pjur seks
leonisa, to je opis tehnikalija.
al kuzim mamasch, ako nemas takvog doma, ne mozes to shvatiti
ma i takav opis...ko kaze da nemam. vecina zena, po istrazivanjima, imaju jednog takvog doma
ja i dalje nemam ništa protiv takvog jednog doma da mu se da svaki dan...... da bar
ja nemam takvog doma. Ali mm ima jednu takvu doma
Potpisja nemam takvog doma. Ali mm ima jednu takvu doma
I onda, kod nas ispada da se često svađamo upravo radi sexa, jer on bi gledao tv a ja bih nešto drugo... No, ne pada mi na pamet da zbog toga ga prevarim. Mislim da u prevari obično sex bude samo posljedica a ne sam sebi svrha.
Pa ja upadam na party
Što se tiče prijevare, to sam raščistila u svojoj glavi, bar se nadam. Prije toga želim reći da ako sam nešto naučila u svom životu to je "nikad ne reci nikad", jednom govoriš iz jednih cipela, ali staza se mijenja i prisiljen si obući druge cipele jer u japankama ne možeš po mulju, a ni čizme nisu zgodne kad je +40.
Posljednjih 15-ak godina družila sam se s različitim društvima iz različitih krajeva Hrvatske, većih i manjih mjesta, do prije nekoliko godina sam intenzivno izlazila, imam puno muških prijatelja i često mi je lakše uspostavljati kontakt i druženje s muškarcima, nego curama (nisam koketa niti sam brijala s frendovima). Većina ih je u vezi ili braku, mnogi imaju djece. Za mnoge od njih znam da su barem jednom prevarili partnericu, neki to rade prilično redovito, govorim o onome što sam vidjela ili skontala. To isto, iako u puno manjoj mjeri vrijedi i za cure. Npr., imam frendicu, ima muža i dvoje djece, i povremeno zabrazdi s kolegom s posla, ono pure sex. Svoga muža voli, smatra ga partnerom u svom životu, život im štima. Ona to tako može, neke to ne bi mogle. Nismo isti u glavi, ne hodamo istom stazom...itd.
Poanta moje priče je da prevare oko nas ima više nego mislimo da je ima, više nego vjerujemo da je ima i više nego bismo htjele da je ima.
U principu oko toga ne moraliziram jer tko sam ja da sudim o ovakvim stvarima, svatko od njih ima svoje razloge - nabadam - netko stvarno može raditi razliku između ljubavi i sexa, nekome je to vječito polje dokazivanja, nekome je to polje dokazivanja samo u određenim razdobljima u životu, netko je u depresiji pa je pao na dva komplimena, netko je u super životnom razdoblju pa si misli "tko mi šta može, želim i to, i to", netko više ne voli onu drugu osobu, netko se jednostavno napio...
Neki nakon toga nastavljaju svoje živote kao da se ništa nije dogodilo, a neki se promijene, žale...ali toga ima, jako puno.
Da ne bih živjela u strahu, kod sebe sam raščistila - ne znam što nam život nosi, ako mu se dogodi jednom, bolje da ne znam. I obrnuto. Ako se volimo i imamo divan partnerski život, jedna noć nije vrijedna da nam to upropasti. Sad će netko reći da imate takav život, ne bi se to dogodilo. Da, ali otkud znamo da se to ne bi dogodilo? Život je nepredvidim, 1+1 nisu uvijek 2. Možda je stvarno stvar nekog pijanstva ili nekog trenutka koji se, eto, baš dogodio i pamet je stala... Kad sam bila mlađa govorila sam da nismo životinje i da se čovjek treba i može kontrolirati. Na sreću ili nesreću, čovjek nije baš takav stroj, nije baš tako do karaja uvijek racionalan ili to jednostavno ne želi biti.
S druge strane, ako me prestane grliti, ljubiti, pitati kako sam, ako skontam da mu je do mene sve manje stalo....bez obzira prevario me ili ne, osjećat ću se slomljena srca...smatrat ću da je to dovoljan razlog da se rastanemo. Gubitak ljubavi i interesa je nešto što bi me prije nagnalo da odem, nego prevara na jednu noć. Opet, ne mogu ni to tako sigurno reći jer svaka je situacija drukčija i specifična, tko zna zašto me je prevario. Ili ja njega. Govorim hipotetski i slobodno jer sad ne mogu niti jednu situaciju stvarno zamisliti.... Ki bi, da bi....
I znam da se to meni dogodi da bi pekla savijest, JAKO. Pa se nadam da mi se to neće dogoditi.
Uf Zuska... koji dobar post! Evo, kao da si moja razmišljanja pretočila u riječi!
Jedino, ne bih tako lako rekla da ako dođe do gubitka interesa-adio dragi, ajmo se rastat. Jer mislim da često to što meni možda izgleda kao gubitak interesa, on možda uopće tako ne doživljava. Treba pokušat komunicirat (a to je često najteže).
Zuska, jako dobro razmišljanje. I meni skroz blisko.
svimbam
Zuska, super napisano!
Zuska, sve si rekla, možete i ključat nakon ovog!
Super, ali nisam baš htjela ubiti diskusiju...
meni u braku postoje neke druge stvari koje me mogu vise iznevjerit od prevare. razocarat, zabolit.
koje druge leonisa ??????zapravo knjige kažu da emocionalna prijevara je nama zenama više bitna a muskarcima tjelesna... pošto oni razmisljaju onom glavom u datim trenucima ?????a i svakako sto zuska kaze sto ne znamo ne boli
ja nemam takvog doma. Ali mm ima jednu takvu doma
Bemti kod nas je isto...baš frustrira!! Ja sad mislim da bih mogla svaki dan, ali nemam s kim probati svaki dan da vidim da li bi mi brzo prisjelo....
Ali opet s druge strane, 2 puta tjedno...dugo gorim pa baš jako izgorim i baš mi je super i što sam starija to sam luđa...
I ne volim seks za 10 minuta..Predigra??
Vratimo se na prevaru...Kad vas čitam i kad malo dublje razmišljam o svemu, ne znam. Čovjek ne zna kaj ga može snaći u životu. Ali prevara. Uf, ja znam da bih ja bila jako jako povrijeđena, jako nesretna, jako ljuta, bjesna.
Mislim da bih ga bila u stanju izlemati da tak nekaj napravi, najozbiljnije...
Mislim da bih skupila sve njegove stvari i hitila ih kroz prozor s 4. kata.
Bila bih ljuta što je unitšito ljubav, povjerenje, život....
Što bi stvarno napravila...ah ne znam. Pomisao da je pored mene žive, zdrave, zaljubljene i potentne išao to raditi s drugom....I pomisao na to....grč mi je u želucu. Teška tema.
Posljednje uređivanje od ana.m : 27.10.2012. at 23:05
Vratimo se na prevaru...Kad vas čitam i kad malo dublje razmišljam o svemu, ne znam. Čovjek ne zna kaj ga može snaći u životu. Ali prevara. Uf, ja znam da bih ja bila jako jako povrijeđena, jako nesretna, jako ljuta, bjesna.
Mislim da bih ga bila u stanju izlemati da tak nekaj napravi, najozbiljnije...
Mislim da bih skupila sve njegove stvari i hitila ih kroz prozor s 4. kata.
Bila bih ljuta što je unitšito ljubav, povjerenje, život....
Što bi stvarno napravila...ah ne znam. Pomisao da je pored mene žive, zdrave, zaljubljene i potentne išao to raditi s drugom....I pomisao na to....grč mi je u želucu. Teška tema.
Potpis.
I dalje stojim iza toga da ne bih mogla oprostiti.
a ne bi ni moj dobio lentu i orden, to sigurno
međutim ostaje pitanje što nakon toga?
jer život neće stati niti će nestati svijeta...
ja uopće ne znam za što bi bila sposobna.možda bi CNN izvještavao o strašnom krvoproliću i osveti očajne žene
možda bih se skulirala i zadržala u sebi sav svoj očaj i bijes
možda bih ga kulturno zamolila da nestane iz našeg života
možda bih danima bila sjena, možda bih za inat svijetu i nepravdi i njemu i svima bila uspravna i neslomljena
ma što ja znam što bih
samo ne mogu nikako tvrditi da oprost ne dolazi u obzir
to sam nekada tvrdila i dapače i sprovela u djelo
samo iskreno, nije mi ni bilo stalo previše do dotičnog odnosa, nije mi se dalo spašavati ruševinu
brak je ipak nešto drugo i mm je daleko nešto drugo, i naša djeca i kuća i godine i život
ne vjerujem baš da ne bih bar pokušala razmisliti o svemu
ovo ja dakako samo ovako teoretski, međutim vjerujem da nitko ne zna dok ne proba
I ja sam masu puta razmišljala bih li ili ne bih oprostila vis a vis naših 16 godina, djece i ostaloga. I čak sam i pomislila da možda i bih oprostila, ali šta onda? Kako leći sa tim čovjekom, kako sjesti za stol sa njime i našom djecom, kako zaspati kraj njega znajući da ako je jednom prevario može to ponoviti, kako sebe pogledati u ogledalo i znati da u ovom jednom jedinom životu kojeg imam liježem i budim se kraj osobe koja je tako uprljala naše partnerstvo i obitelj.
Kakva je to logika, ako je jednom, može opet? A ako nije dosad, neće nikad? Kako se onda dogodilo to jednom?
bas sam to htjela napisat.
ako krenes tom logikom onda se trebas pitati kako zaspat kraj njega kad bi me mogao prevariti. bez obzira jel je ili nije.
a onda je bolje ne zaspati. pokraj nejga.
Mislim da tu nema logike nego samo subjektivni stavovi svakoga od nas prema situaciji o kojoj razglabamo. Zato se postovi toliko razlikuju.
Moj je stav da bih do kraja života/odnosa/veze/braka bila sumnjičava prema osobi koja me prevarila, i smatram da ne bih mogla normalno funkcionirati i živjeti sa tim saznanjem, odnosno ne bih to mogla prihvatiti kao one time thing.
Uostalom, svi smo mi ljudi i svašta je moguće. Ne mogu garantirati niti reći da me on neće prevariti. Mogu reći da ja njega neću prevariti.
No, ovdje ne pričamo o tome možemo li prevariti nego možemo li oprostiti prevaru.
I vjerojatno poznaješ sebe pa si i u pravu. I sumnje su stvarno teška stvar. Samo hoću reći, meni to "ako je jednom, zašto ne bi opet" jako nelogično i mislim da je neistinito. To bi opisalo nekog tko se teškom mukom suzdržavao, pa kad je jedom popustio, sve je utišlo u klinac i više ne može stat.
ali u tome je poanta. nije samo u oprostu vec nastavljanju sa zivotom. zajednickim. ako je sumnja tu, stalno i za vijeke vjekova, onda nema smisla, zar ne?
onda je to muka i patnja za oboje.
ako nema vjere da se nece ponoviti onda nema ni vjere za zajednickim zivotom i onda je to to.
Oprosti, malo sam ti izrezala post.
Ovo je dobro napisano, ali ono što mene muči je razmišljanje kako smo se uhvatili prevare kao nekog krajnjeg zla.
Ne umanjujem štetu koju prevara načini i stvarno ne znam kako bih to podnjela, ali gledam brakove oko sebe, pa i ovdje na forumu su često "ventilane".
Što je stvarno lošije?
Kad imaš muža koji ti apsolutno ništa ne pomaže oko djece, kuće, a tebi ta pomoč tako treba.
Kad imaš muža koji ne pridonosi financijski obitelji, a može, ali ne želi.
Kad imaš muža koji je majstor nekakvih mentalnih igrica.
Kad imaš užasno ljubomornog muža.
Kad imaš muža kraj kojeg se često osjećaš loše.
Kad imaš muža s kojim se nikako ne slažeš oko odgoja djece.
Kad imaš muža čiji te roditelji blate, a on šuti.
Kad imaš muža koji voli previše popiti.
Kad imaš muža koji kocka.
Kad imaš muža koji noćima igra video igrice.
Kad imaš muža koji svo slobodno vrijeme provodi s prijateljima.
....
Ili kad imaš "savršenog" muža koji te eto jednom prevario.
Ponavljam ne umanjujem zlo prevare i prevara je stvarno neka druga razina, ali želim reči da istovremeno puno žena trpi sranja od strane muževa koja se događaju na svakodnevnoj bazi.
Ali ta sranja su valjda toliko utkana kroz život da postanu normala?
I opet se vraćam na citirano i svaku ovu gore tvrdnju kad umetneš na ovu praznu crtu, nekako mi na prvu zvuči teže za podnjeti od jednokratne prevare.
Kako leći sa tim čovjekom, kako sjesti za stol sa njime i našom djecom, kako zaspati kraj njega znajući,_________ kako sebe pogledati u ogledalo i znati da u ovom jednom jedinom životu kojeg imam liježem i budim se kraj osobe koja je tako uprljala naše partnerstvo i obitelj?
Posljednje uređivanje od Anemona : 29.10.2012. at 11:09
leonisa bravo!
i na ovo moram dati svoj potpis!
često se koristi ta fraza ako je jednom, opet će!
mislim da uopće ne mora biti tako
ili ako nije nikad da sigurno niti neće
te formulacije mi ne drže vodu u ničemu
osim toga kakav bi to svijet bio kad bismo prekidali sve veze s onima koji su nas ikada povrijedili u nečemu?
ne volim isključivost u ničemu, ne vidim svrhu...
Anemona žurim pa ću možda biti nejasna ali znači li to da npr. muž koji igra igrice jest automatski loš i zaslužuje rastavu?
ili uzmimo bilo koju drugu manu koji si pobrojala, ova mi prva pade na um.
možda je taj noćniigrač igrica u većini drugih stvari dobar, skrban, nježan.
možda ženi druge njegove vrline slabe ovu manu, da tako kažem.
malo karikiram, ali hoću reći da je teško određivati i klasificirati neke osobine kao nešto preko čega se nikako ne prelazi...
možda sam ja naivna odveć, ali meni ne leži trpanje ljudi u nužno loše ili nužno dobre
mislim da svi mi imamo pregršt osobina koje nas čine i divnima i lošima, ovisi ko iz kojeg kuta promatra
ali umijeće je ako iz čovjeka uspijemo izvući ono dobro i ako smo mirni u životu i suživotu s drugom osobom
uh, malo sam zašla sad preširoko ali se nadam da me razumijete...
Potpis.
Mnogo toga ne bih oprostila, a preko mnogo toga bih prešla ne trepnuvši.
Prevara spada u prvu kategoriju, i oko toga ne bih razmišljala ni sekunde.
Možda sam zatucana, a možda samo zahebana, al je tak.
flopice, potpuno si me pogrešno shvatila. Poanta posta je da ima muževa čije ponašanje nam na dnevnoj bazi čini puno više zla i nezadovoljstva od jedne prevare.
Ovi primjeri su pomalo karikirani, ali svaki primjer podrazumijeva da to što taj muž radi (npr. igra igrice cijelu noć) utječe na svakodnevno funkcioniranje obitelji. Npr. radi toga ne može pomagati i sudjelovati u obiteljskom životu, jer je cijeli dan "umoran".
Meni osobno se baš urezala rečenica koju je napisala mamasch da je muž svakodnevnim inzistiranjem na seksu dovodi do toga da svaki dan osjeća grižnju savjesti i osjeća se loše.
Meni kad gledam taj primjer je nekako lošije da ti muž radi nešto od čega se svaki dan osjećaš loše, nego da te jednokratno prevario, a inače i dalje super funkcionirate.
Nadam se da sam jasna, ovo su sve nekakva hipotetska razmišljanja.
mislim da nije bila poanta da zasluzuje rastavu vec da ima stvari zbog kojih se osjecamo iznevjereno, povrjedjeno, razocarano...lepeza... na dnevnoj bazi i zbog ponasanja koje nije preljub i vjerojatno boli jako jako jako, al je eto, prihvaceno da boli. rjesavamo tu bol i rjesavamo stvari koje nas ne bole, ne trcimo odmah odvjetniku potpisat papire za razvod. kod preljuba bi, na prvi mah, teleportirale se na sud.
Točno ovo. Veliki X.
I moram opet napomenuti da ne ispadne da sam zagovarateljica preljuba, nego me smeta baš to u postovima, što je skup svakodnevnih sranja ok, a prevara - raspad.
Ja ovako slično, ne vidim prevaru kao vrhunac izdaje, izdjemo jedni druge na puno načina, meni su neki i bolniji od prevare. I sve to jako, jako ovisi o kontekstu i nijansama priče.
Nego baš razmišljam, je li ovo koliko smo spremni oprostiti prevaru vezano uz to koliko smo inače ljubomorni? Kod mene je: prilično neljubomorna i stava da prevara može biti stvar za oprostiti.
Posljednje uređivanje od vertex : 29.10.2012. at 11:38
Ja nisam nešto extra ljubomorna (nisam nikad ni bila i ne volim ljubomorne ispade) ali to ne znači da sam extra tolerantna.
Npr. u srednjoj školi dečko me prevario 2x, no bila sam jako zaljubljena u njega i prešla sam preko toga. Da me MM prevari - čovjek sa kojim sam preživjela i doživjela nevjerojatna sranja, ali i predivne stvari, sa kojim sam stvorila predivnu djecu i zajednicu, sa kojim se borim iz dana u dan da preživimo, ali i sa kojim i kojeg sam naučila mnogo toga i promijenila sebe i njega - ma preko njegove prevare ne mogu prijeći.
meni je bas ta recenica neshvatljiva.
djevojackoj ljubavi bi/i jesi oprostila, al zivotnoj ne bi.
zivotnom partneru s kojim imas sve nabrojano, s kojim si sve nabrojano prosla...nasprem grlz kraš...nije li tu u igri onda ponos?
Ja sam uz Vertex, Leonisu i Anemonu.
Osim toga - a sad ćete me popljuvati, ali ne mogu izdržati - vi koje ne biste oprostile, kako ste sigurne da se ta prijevara jednom već nije dogodila, ali niste saznale, a život ide dalje? Znam odgovore koje ću dobiti, ali jedna dobar dio žena (i muškaraca) koje sad na nekom drugom topicu razočarano raspravljaju o prevari koja im se dogodila i saznale su, zaklele bi se da su do nedavno bile sigurne da im to njihovi partneri nikad ne bi napravili, kako su im 100% vjerovale i kako su mislile da imaju sjajan odnos.
Nemojte me krivo shvatiti, ne optužujem ja vaše muževe
Spomenula sam bila u jednom od prethodnih postova da imam frendove i frendice koji su zabrazdili. Pa, eto, nedavno mi se žena od frenda na kavi žalila na njega zbog hrpe stvari, ali spomenula je da je sigurna u jedno - da je nikad nije prevario jer ona to zna zbog načina na koji vode ljubav i načina na koji nju želi. Igrom slučaja znam da ju je prevario barem dvaput jer mi je rekao (a mislim da je i više). Njemu sam rekla što mislim o tome, njoj nisam ništa. Ali, eto, takav je život.
Ovome svemu upravo paše jedna priča. Jučer mi stigla na FB, pa da ju prevedem:
Marty se probudio sa silnim mamurlukom. Natjerao se otvoriti oči i ugledao aspirin i vodu kraj kreveta. Sjeo je i ugledao pripremljenu čistu, ispeglanu odjeću. pogledao je oko sebe i ugleda savršeno pospremljenu sobu i poruku kraj aspirina: "Zlato, doručak ti je na stolu. Išla sam u dućan."
Otišao je u kuhinju i našao topli doručak i novine na stolu. Sin je sjedio i doručkovao. "Sine, što se dogodilo sinoć?"
Sin kaže: " Došao si poslije tri u noći, pijan k'o zemlja i nabrijan. Razbijao si namještaj, derao se i udario glavom u vrata."
Začuđen, Marty upita: "A zašto je sve posloženo, doručak me čeka i poruka kraj kreveta?"
"A,to! Mama te odvukla do kreveta kad si pao, i kad ti je pokušala skinuti hlače, ti si rekao: Gospođo, ostavite me na miru, ja sam oženjen!!"
Upravo ovo o čemu se tu piše. Glavno da ne vara, sve drugo može. Nije to samo naš, balkanski sklop, to je univerzalno.
Iako bih ja lakše oprostila prijevaru, nego pijančevanje.
Ne bih dala orden, kao ni flopica
da, mislim da ima poveznice.
ja sam valjda totalno cijepljena od ljubomore.
mene i da prevari, ja bih i dalje mislila da sam mu ja the one i da je to bio samo trenutak slabosti i pjur seks, al ja sam TA koju obožava.
zato sam i uvjerena da bih mu oprostila
Sa dečkom nisam ništa izgradila osim jednogodišnje zaljubljenosti, a sa MM-om sam 16 godina, stvorila sam obitelj i zajedno preživljavamo. Mislim da je gore izdano povjerenje supruge, majke i životne partnerice (a posredno i djece) nego u srednjoj školi biti prevarena u nekom disku. U ovih 16 godina oboje smo jako puno uložili, i pored toga i 2 djece mislim da je krajnje jadno i kretenski prevariti životnu partnericu radi promjene ili pijanske zaluđenosti.
Kad se već zahuktalo..Bila sam vrlo jasna i glasna u svom šaka-nos-patos, rezanje jaja i slične izjave..I temperamentna sam i ja sam zapravo zvrk u našem odnosu i prije bih za njega ruku u vatru nego za sebe i ..Izbio me život iz cipela i po ko zna koji put me puknulo po nosu ono moje"NIKAD"!!! Čak nisam ni duboku odahnula, da jesam pala bih u nesvijest. Oprostila sam, naravno da jesam. Prilika čini nepriliku i bilo je to valjda samo emotivno i pumpanje ega i, ma razumijem ja to. Tek kad mi se dogodilo shvatila sam da razumijem. Najbolji tata na svijetu. Najbolji prijatelj. Vrhunski sex. Ni dlaka s glave mi nije falila ni do tada ni u periodu kad je "kuhao". Da nisam slučajno nanjušila ne bih znala. Nije se zaljubio. Da je, možda bi bilo drugačije, možda ne bi ni trebao oprost.
Dakle, da, prevara se može oprostiti. Kad isplačeš, riješiš, odlučiš, složiš prioritete. I ego šutneš nogom u guzicu. I ne zvocaš. Ponekad se sjetim i kad je prilika i zezamo se na taj račun. Povjerenje? Život bi mu sutra u ruke stavila. Hoće li me prevariti? Možda, ne mogu utjecati na to, ne mogu i ne želim ga zavezati. Želim sretnog muškarca uz sebe. Ne želim da mi život postane ljubomorna drama sa izljevima histerije i scena. Prošlo je. Nemam pojma šta život nosi. Spremna sam. I da, dobila sam zadovoljštinu. Nove cice čim prestane dojenje.Da i ja napumpam svoj ego!
hahaha, ja istoda, mislim da ima poveznice.
ja sam valjda totalno cijepljena od ljubomore.
mene i da prevari, ja bih i dalje mislila da sam mu ja the one i da je to bio samo trenutak slabosti i pjur seks, al ja sam TA koju obožava.
zato sam i uvjerena da bih mu oprostila
razlozi su nebitni, oni su tudji, zapravo. tvoje je upravo ovo sto pises, 16g. i djeca.
to valjda vise vrijedi.
kak da velim...neku stvar necu dopustiti/oprostiti poznaniku, al za prijatelja cu dva puta-tri-pet razmisliti bas zbog toga sto mi je bitan, sto mi je nase prijateljstvo bitno. bilo bi glupo od mene da poznaniku dozvoljavam ono sto najboljem prijatelju ne bi.
moja logika, malo drugaciji pogled na situaciju
Kad se već zahuktalo..Bila sam vrlo jasna i glasna u svom šaka-nos-patos, rezanje jaja i slične izjave..I temperamentna sam i ja sam zapravo zvrk u našem odnosu i prije bih za njega ruku u vatru nego za sebe i ..Izbio me život iz cipela i po ko zna koji put me puknulo po nosu ono moje"NIKAD"!!! Čak nisam ni duboku odahnula, da jesam pala bih u nesvijest. Oprostila sam, naravno da jesam. Prilika čini nepriliku i bilo je to valjda samo emotivno i pumpanje ega i, ma razumijem ja to. Tek kad mi se dogodilo shvatila sam da razumijem. Najbolji tata na svijetu. Najbolji prijatelj. Vrhunski sex. Ni dlaka s glave mi nije falila ni do tada ni u periodu kad je "kuhao". Da nisam slučajno nanjušila ne bih znala. Nije se zaljubio. Da je, možda bi bilo drugačije, možda ne bi ni trebao oprost.
Dakle, da, prevara se može oprostiti. Kad isplačeš, riješiš, odlučiš, složiš prioritete. I ego šutneš nogom u guzicu. I ne zvocaš. Ponekad se sjetim i kad je prilika i zezamo se na taj račun. Povjerenje? Život bi mu sutra u ruke stavila. Hoće li me prevariti? Možda, ne mogu utjecati na to, ne mogu i ne želim ga zavezati. Želim sretnog muškarca uz sebe. Ne želim da mi život postane ljubomorna drama sa izljevima histerije i scena. Prošlo je. Nemam pojma šta život nosi. Spremna sam. I da, dobila sam zadovoljštinu. Nove cice čim prestane dojenje.na iskrenosti!
jasno ko dan i potpis ko kuća!
Posljednje uređivanje od flopica : 29.10.2012. at 13:55
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
