Kad se već zahuktalo..Bila sam vrlo jasna i glasna u svom šaka-nos-patos, rezanje jaja i slične izjave..I temperamentna sam i ja sam zapravo zvrk u našem odnosu i prije bih za njega ruku u vatru nego za sebe i ..Izbio me život iz cipela i po ko zna koji put me puknulo po nosu ono moje"NIKAD"!!! Čak nisam ni duboku odahnula, da jesam pala bih u nesvijest. Oprostila sam, naravno da jesam. Prilika čini nepriliku i bilo je to valjda samo emotivno i pumpanje ega i, ma razumijem ja to. Tek kad mi se dogodilo shvatila sam da razumijem. Najbolji tata na svijetu. Najbolji prijatelj. Vrhunski sex. Ni dlaka s glave mi nije falila ni do tada ni u periodu kad je "kuhao". Da nisam slučajno nanjušila ne bih znala. Nije se zaljubio. Da je, možda bi bilo drugačije, možda ne bi ni trebao oprost.
Dakle, da, prevara se može oprostiti. Kad isplačeš, riješiš, odlučiš, složiš prioritete. I ego šutneš nogom u guzicu. I ne zvocaš. Ponekad se sjetim i kad je prilika i zezamo se na taj račun. Povjerenje? Život bi mu sutra u ruke stavila. Hoće li me prevariti? Možda, ne mogu utjecati na to, ne mogu i ne želim ga zavezati. Želim sretnog muškarca uz sebe. Ne želim da mi život postane ljubomorna drama sa izljevima histerije i scena. Prošlo je. Nemam pojma šta život nosi. Spremna sam. I da, dobila sam zadovoljštinu. Nove cice čim prestane dojenje.Da i ja napumpam svoj ego!
I nemam pojma što bih napravila da se ponovi.