trenutak slabosti se može dogoditi svakome, tko zna kakve okolnosti mogu biti, ako pokaže kajanje i volju za naprijed, pa bar bih probala oprostiti, ide ide ne ne
 |
|||
|
|
|||
trenutak slabosti se može dogoditi svakome, tko zna kakve okolnosti mogu biti, ako pokaže kajanje i volju za naprijed, pa bar bih probala oprostiti, ide ide ne ne
Originally Posted by meda
nejedno je prevariti dok hodaš s nekim, kad je to nekakva mladenačka veza. da me prevari moj suprug, s kojim sam 13 godina u braku, e to je već nešto drugo i preko takve prevare ne bih mogla preći pa da je i jednonoćna avantura.
meni je to veleizdaja, ako ti nije dovoljno stalo do mene da se suzdržiš od toga, onda nemamo što tražiti jedno s drugim.
jel i ja spadam u ove mlade
meda meni se ovo podrazumijeva
moja predzadnja rečenica se odnosila na usputnu avanturu koju mnogi ovdje na neki način "opravdavaju".nije poanta dobrog braka ili veze suzdrzavanje od strasti prema nekom drugom, nego valjda da strast prema drugima ni ne osjecas, barem ne neku pretjeranu
ja to ne mogu opravdavati, vezu na duge staze i tako i tako ne, a ako ti nije stalo do mene da se ne možeš suzdržati od avanturice ili uopće dopustiti da dođe do nje onda nemamo više o čemu razgovarati.
tako sada razmiljam, nisam bila u toj situaciji pa ne mogu niti reći kako bih zapravo reagirala, a nadam se da se nikada i neću naći u toj situaciji.
aha, kuzim.
ma da, to za usputne avanture ni meni nije bas jasno.
uh, tesko je ovo pitanje
moze li se prevara oprostiti?
pitanje je tko, kome i sto treba oprostiti.
Prije sam mislila da bih mogla oprostiti fizičku prijevaru,sad znam da ne mogu oprostiti ništa. Nikakav odmak od iskrenosti. Nije stvar u prijevari koliko u manjku povjerenja u osobu koja je varala. Kako steći povjerenje? Ne znam, msilim da to visi kao mač nad glavama nekog para. Kaže jedna pjesma ljubav je prozorsko staklo, kad pukne se baca (nisam točno upamtila tekst, ali tako nekako ide)
Ono što ne znaš - ne boli.
Kad saznaš - boli.
Koliko god se gradili razumnima, liberalnima, suosjećajnima, modernima itd. laž je laž i ne bih se mogla pretvarati da je sve bajno, krasno, a znam i osjećam u dubini duše da nije.
Moguće je oprostiti, pa i najodurnija (ne)djela, ali treba snage i more ljubavi za to.
Ne mogu baš komentirati ŠBBKBB, ali sam svjesna da i u takvim situacijama ljudi sjedaju za stol i razgovaraju - kad se slegne prašina.
Prije toga se ne preporučuje, jer bi moglo doći do škopljenja i sl. oblika odmazde.
rinama, sori, uzela sam tvoj primjer, koji je dosta slikovit.
Pa ja na tvoj post i gledam kao na nešto patetično i naivno, bez uvrede. Moj muž ne provodi svaki slobodan trenutak samnom, niti meni to treba. A niti mislim da je to zdravo za ikoga. I ja težim tome da neke svoje slobodne trenutke provedem na nekom drugom mjestu i to mi paše tako. A i ja i moj muž obožavamo našu obitelj. A prevara se može dogoditi bilo kako i bilo kad. Nije mi normalna niti na to gledam kao na nešto što je u redu ali dešava se i onima koji nisu kronični varalice. Isto kao što se ljubav može dogditi bilo kad i bilo gdje. Na poslu, vani, u dućanu, na pijaci..Ja želim da me moj muž voli, poštuje, da me nikad ne vara ali ne zavaravam se da je to nemoguće.osvrćem se na boldani dioOprostila bi da se radi o seksu na jednu noć. I da, vjerujem da se to dešava i kvaitetnim brakovima i vezama. Možda bi mu koji put nabacila činjenicu da me prevario ali mislim da bi mogla bez problema. I očekujem isto od njegaA nekakvu veliku, fatalnu ljubav, ko što je trlababalan rekao, nebi ja tu trebala ni opraštati ni razglabati s njim o tome. Ljubav se dešava spontano, nenadano, neočekivano..Može se dogoditi i meni i njemu. ne znam što bi bilo gore-da se zaljubi u drugu ženu i da upadne u depresiju, tugu nemilu i postane nesposoban za išta jer se odlučio poštovati mene i naš brak i ne biti s tom osobom. Ili da se zaljubi pa nas ostavi.
ne znam kakva bi to prilika mogla biti da moj muž spava s drugom ženom
baš razmišljam, ima li uopće priliku - nema
zašto? zato što svaki slobodan trenutak provodi sa mnom i djetetom
zato što gotovo sve njegove aktivnosti i zabave uključuju nas dvoje ili barem mene
zato što voli i uživa biti sa svojom obitelji i nesretan je kad nismo na okupu
zato što je naša obitelj kao stijena
i u svakoj gornjoj rečenici bih mogla promijeniti subjekt u JA
i bi li ruku u vatru stavila za njega? bih. jer je meni ljubav upravo to - bezgranično povjerenje.
i to je ono što sam oduvjek htjela - potpuno se prepustiti nekome, pasti znajući da je on tu da me uhvati
(patetika mi je srednje ime
inače, potpisujem svimbalo
Trina,ti si tako jasno artikulirala ono što sam ja htjela reći!Volimo se,volimo oboje našu obitelj,ma besmisleno je to zapravo i isticati,ali živjeti u patetičnom uvjerenju "ne može nam niko ništa,jači smo od sudbine"nije moja priča.Previše životnih romana vidjeh na svoje oči,tako da otom-potom...I ne,ne želim da smo stalno zajedno,24/7,meni je to neprirodno na neki način.Pa ne moramo imati sve isto, prijatelje,interese i ino, da bismo svijetu dokatali (ili sebi)kako se jako volimo i kako smo eto savršeni jedno za drugo!Za mene je bliskost puno više od glumljenja blizanaca koji sve rade zajedno i svugdje idu u paru!Postojala sam ja davno prije njega i on još davnije prije mene...Sigurno da su neki zajednički rituali potrebni, i mi ih imamo..npr.gledanje omiljene serije subotom uvečer već godinama,vozanje u autu određenim rutama,jedno vrijeme smo srijedom navečer jeli hambiće i pomfrit u autu,na nekom velikom parkiralištu sa kojeg puca pogled na usnuli grad,itd,itd..Ja mogu živjeti samo u odnosima koji mi ostavljaju dio moje slobode,dio vremena koje će biti samo moje,jednostavno mi treba period dana kada sam sama sa sobom i uživam u takvim momentima!A pogotovo u činjenici da imam partnera koji to razumije
S ovim se skroz slažem, iako je to već malo offtopic. I ja sam shvatila (već odavno) da nisam onaj tip kojem je dovoljno društvo njegovog partnera i ne treba mu malo samoće, odnosno tuđeg društva. Pa se to ogleda u npr. subotnjim odlascima na kavu s prjateljicama dok dijete spava popodne, ili u povremenim kartaškim večerima. Tada ionako netko mora ostati kod kuće zbog djeteta, ali i da ga nema (kao i kad ga i nije bilo), osjećala sam tu potrebu izaći solo, bez njega....Ja mogu živjeti samo u odnosima koji mi ostavljaju dio moje slobode,dio vremena koje će biti samo moje,jednostavno mi treba period dana kada sam sama sa sobom i uživam u takvim momentima!A pogotovo u činjenici da imam partnera koji to razumije
MM to nikad nije toliko prakticirao, tako da je trebalo vremena da prihvati tu moju potrebu, a tada se je i on prilagodio, pa ponekad i on izađe sa svojim dečkima.
skoro sam sigurna da nebi mogla prijeć preko prevare to bi me iznutra izjedalo a kakva sam ne bi mogla šutit o tome nego bi svako malo to vadila ispod tapeta ...sad kad razmislim oprostit bi mogla zaboravit nikad a suživot bi poslije bio nemoguć.
Isto ovako.
znači anđo i ti spadaš u ove mlađe
Jesmo zaje mi "mlade"!
Šalu na stranu, u obrnutoj situaciji očekujem isti tretman.
Ne pada mi na pamet iz ovih cipela govoriti neke drastične rečenice tipa "nikada", jer nikad neznaš dok ne probaš...
Nisam bila još u toj situaciji, nadam se da ni neću morati no razmišljam isto kao i Trina
Tash, forever young 8)
Patetično ili ne, odlučili smo provesti život skupa i nema tu sad više "pa koliko potraje, potraje". Ima da traje!
Uopće (sebi) ne dopuštam mogućnost da prevarim muža. Ne flertujem, ne razmišljam o drugima, ne gradim si samopouzdanje na tome da se sviđam još nekome. I hvala bogu, i mm je takav.
Nisam naivna pa da ne znam da se u životu svašta može dogoditi, pa i to da me muž prevari. Ali to bi za mene bio kraj naše veze, jer bez povjerenja s nikim ne bih mogla živjeti pod istim krovom.
Kad sam bila mlada i razmišljala "nikada", jedan čovjek kojeg sam iznimno cijenila i bila vrlo impresionirana njihovim brakom (i dan danas jesam) mi je rekao na tu temu nešto u stilu da mu ne pada na pamet zbog tako neke gluposti (izvanbračnog izleta) ostaviti svoju ne samo ženu, nego najbolju prijateljicu zadnjih 20 godina, i sve to što su gradili sve te godine baciti u vjetar zbog jedne takve pogreške.
Bogme sam skoro pala sa stolice tada.
Sada znam da ne želim znati. Da ako stvari ne budu valjale, da ću prekinuti jer ne valjaju. Ako valjaju, ne mislim prekidati. Otkud da ja znam da on mene već nije prevario - mogao je milion puta. I ako je, ne zanima me, jer mi je dobro u našoj vezi. I kad mu kažem da mu ne padne na pamet mi priznavati bilo što (zbog njegove grižnje savjesti ili već čega god), on mi uvijek odgovori "a kome ću se pohvaliti ako ne tebi"
A ako bi baš bio u ozbiljnoj vezi s drugom ženom.. e to je već drugi problem, tu je onda problematično to da nešto ne valja u postojećoj vezi i zato je treba ili mijenjati iz korijena (i tražiti pomoć) ili prekinuti - druga veza je tu samo simptom.
Da, super mi je ta priča Anchie, mnogo velika istina je to.
Kako je netko rekao - prosto je ko pasulj.
Upravo zbog velike ljubavi i prijateljstva neke stvari se vrlo lako rješavaju, ali kad netko želi otići tu se onda nema šta rješavati. Drugi je par rukava to.
Jedino što ne znam jel bih htjela znati ili ne. Mislim da bi...
Kao što kaže jedan prijatelj - ako si već ulovio sisu ne moraš za njom i otići
. I kad mu kažem da mu ne padne na pamet mi priznavati bilo što (zbog njegove grižnje savjesti ili već čega god), on mi uvijek odgovori "a kome ću se pohvaliti ako ne tebi"
zanimljiva tema. nikad ne reci nikad.
ne mogu odgovoriti na pitanje jer se to nije dogodilo, a kako bih reagirala vjerojatno ovisi o "miljon" faktora u datom trenutku.
da li mislite da su ljudi po prirodi monogamni?
evo, ja npr. mislim da - jesu.
a moja teorija ima i dokaz.
ljubomoru.
da nam u prirodi nije monogamija, ne bi ni poznavali taj osjećaj.
jel drži vodu?
Nisu, ali se trudimo iz petnih žila.
Institucija braka, veze, vjernosti, povezanosti, suživota... postoji iz razloga kaj bi nastal totalni "natezanje kaos" i rečenica "Neznaš ko tu koga" više nebi imala smisao.
ne znam popušta pomaloevo, ja npr. mislim da - jesu.
a moja teorija ima i dokaz.
ljubomoru.
da nam u prirodi nije monogamija, ne bi ni poznavali taj osjećaj.
jel drži vodu?
zanimljivo jako.
ili je to samo sebičnost? mala je razlika.
u biti ljubomoru osjeća uvijek onaj drugi ne onaj koji vara.
pa da trudimo se ali da li možda protuprirodno?Nisu, ali se trudimo iz petnih žila.
Institucija braka, veze, vjernosti, povezanosti, suživota... postoji iz razloga kaj bi nastal totalni "natezanje kaos" i rečenica "Neznaš ko tu koga" više nebi imala smisao.
ovo ne znaš ko tu koga je nekako ekstremno. mislim da nikad ne bi do toga došlo. možda negdje i kod nekih. ali toga i danas ima šta ne?
a što zapravo znači - oprostiti?
pravi oprost bi bio da se situacija raščisti i nikada se više ne uvuče kao tamna sjena u odnos i da se nakon njega uspostavi potpuno povjerenje.
da li je to moguće?
ja sam mislila da mogu oprostiti... i još uvijek mislim da to nije nemoguće, ali... bojim se da bih u svojoj sumnjičavosti postala naporna.
trebalo bi tu strašno puno dobre volje i truda s obje strane.
jesu
neki
a neki nisu
ne mislim da kao rasa možemo biti monogamni ili poligamni
je li monogamija ono... da baš u životu imaš samo jednoga partnera
ili da istovremeno nemaš više od jednoga?
mislim da je u današnjem životu prekomplicirano imati dvostruki život.
tko bi se još maltretirao sa izmišljanjem laži, pa koordinacijom vremena i obaveza...
monogamija čuva živce.
ako je veza dobra.
ako nije, ne treba ti nitko drugi da popravi.
treba otići iz te veze.
Moram se ne složiti s cvijetom (povijesno ne
Mislim da nismo monogamni, nego samo kulturološki zakočeni. Što nije loše, upravo suprotno.
ne mislim uopce da je monogamija u prirodi, prije bi rekla da je kulturoloski fenomen.
dobro pitanje.je li monogamija ono... da baš u životu imaš samo jednoga partnera
ili da istovremeno nemaš više od jednoga?
Tko je od životinja monogaman - pingvini i mi
Haj ne pretjerujte.. čist je dosta da nemaš više od jednog TRENUTNO
ok ok skužili smo da si ti nisi...pingvin
Je li to ivarica sad potpisala svimbi
hm, možda.Moram se ne složiti s cvijetom (povijesno ne
Mislim da nismo monogamni, nego samo kulturološki zakočeni. Što nije loše, upravo suprotno.
ali, kad gledaš malo one komune, gdje žive više njih zajedno, uvijek, prije ili kasnije dođe do nekog problema i to se raspada.
posesivnost, ljubomora - onoga koga voliš, ne želiš dijeliti.
gledala sam par filmova
i izlazio iz te zajednice.
ja baš mislim suprotno, da kulturološki mislimo da možda nismo monogamni, al smo po prirodi monogamni.
pod monogamijom mislim da osoba ima jednog partnera, u JEDNOM periodu.
S ovim se slažem, lijepo rečeno.Trina,ti si tako jasno artikulirala ono što sam ja htjela reći!Volimo se,volimo oboje našu obitelj,ma besmisleno je to zapravo i isticati,ali živjeti u patetičnom uvjerenju "ne može nam niko ništa,jači smo od sudbine"nije moja priča.Previše životnih romana vidjeh na svoje oči,tako da otom-potom...I ne,ne želim da smo stalno zajedno,24/7,meni je to neprirodno na neki način.Pa ne moramo imati sve isto, prijatelje,interese i ino, da bismo svijetu dokatali (ili sebi)kako se jako volimo i kako smo eto savršeni jedno za drugo!Za mene je bliskost puno više od glumljenja blizanaca koji sve rade zajedno i svugdje idu u paru!Postojala sam ja davno prije njega i on još davnije prije mene...Sigurno da su neki zajednički rituali potrebni, i mi ih imamo...
Ja mogu živjeti samo u odnosima koji mi ostavljaju dio moje slobode,dio vremena koje će biti samo moje,jednostavno mi treba period dana kada sam sama sa sobom i uživam u takvim momentima!A pogotovo u činjenici da imam partnera koji to razumije
MM i ja ustvari večinu slobodnog vremena provodimo zajedno. Ma, praktički 99%, ali to ne znači da volim da mi je ko sijamski blizanac. Baš zato jer nije, i poželjno mi je da i ja i on imamo svoje interese koji se totalno preklapaju.
MM ima i takav posao da je dosta na putovanjima, tako da prigoda ima milijon, ako ih traži/želi, isto kao i ja u isto to vrijeme.
Druga stvar je što niti ja, niti on ne bismo mogli živjeti u vezi/braku u kojoj nema bezgraničnog povjerenja, pa počevši samo od svih mogućih punomoći do naravno povjerenja u sve ostale vrijednosti,...
Što se tiče oprosta.
Ne vjerujem da bih mogla oprostiti i mirno živjeti dalje. Morao bi nam se život totalno promijeniti.
Ha, ja sam prilično liberalna prilikom definiranja prijevare, pa u istu ne uključujem maštanja o nekom drugom/drugoj, ali su po meni takva maštanja (A koja ne mašta? Pa makar o RDJ-u
monogamija nije ni prirodna ni neprirodna, već uobičajena.
imamo mogućnost biti monogamni i poligamni - svakome na volju i savjest.
[quote="Svimbalo"]Ljubomora ne dokazuje monogamnost, nego posesivnost ljudske prirode. Ono što sam označio kao svoje, moje je i to ne diraj. [quote]
ko psić :pi-pi:
Upravo sam psića i imala na umu
Mislim da je kod tih primarnih osjećaja (nemojte me hvatati za riječ primarno, ne govorim kao stručnjak, jer nisam) jako mala razlika među sisavcima...
aha liberalnost
koliko ona utječe na prevaru? a koliko na oprost?
ulazimo u migoljine
trebalo je izgledati ovako
ko psić :pi-pi:
pobjegao mi post ali ja ne potpisujem nikogJe li to ivarica sad potpisala svimbi(nije osobno), mada priznajem da je uvodjenjem RDJ u topik ucinila stvar mmmmmmmmmm zanimljivom
a da jos netko spomene colina firtha, uh, ne bi se smjela pomaknut sa stolice, da ne dozivim orgazam
(fora iz serije
jesam li ja zbog tog manje monogamna?
kunem se, samo vise
Ha ha, RDJ je bio za cvijetu, ali nema veze (za tebe bih spomenula Jamesa Spadera), nije pristojno referirati se na davno zaključane topike
Ja i dalje stojim pri svome, nismo monogamni.
kao vrsta nismo
osobno - borim se biti
mastarije ne racunam
A ko je RDJ :?
Tko je RDJ? :hiding:
Za Sirius-Robert Downey Jr.
I ja se trudim biti monogamna, ali mi trud nije nešto potreban zapravo. MM mi je sasvim dovoljan (i previše
koliko se sjecam, institucija braka je vezana uz patrijarhat. u matrijarhatu rodna linija ide preko majke i tu nema zabune cije je dijete.
ima drustava u kojima funkcionira poligamija, nije to nista prirodno, kod covjeka je rijetko sto prirodno. ali je prakticno
A meni se postavlja isto pitanje: Da li znamo oprostiti?
Jer ja npr. ne znam....
To serviranje za doručak, ručak i večeru ili sporadično nabacivanje na nos ili gledanje osobe kroz prizmu prevare nije oprost, ali eto, ja ne znam drugačije.
Da li bi oprostila? Ma ko zna, ali sigurno bi me i bacilo u razmišljanje i ljutnju i sve ono što ne valjda i normalan tok razmišljanja mi se čini da se počne onda cijela prošlost pretresati i sumnja u sve dosadašnje nježnosti i riječi i... aaaaaaaahhhh
Baš sam pitala MMa sinoć da li bi mi oprostio prevaru. Rekao je da bi ako bih se u našu vezu vratila kad sretna i ispunjena, a ako bih bila shebana ne bi. Ne znam šta je mislio pod tim shebana, da li grižnjom savesti ili činjenicom da me onaj drugi neće
Ja mislim da bih oprostila, u stvari skoro sam sigurna. Naravno ako bi on želeo da nastavi dalje i da popravimo odnos. Ako ne bi želeo onda nema šta da se oprašta.
Ne bih mu oprostila da se ne zaštiti pa nam ev. dovuče neku bolestčini mi se da bi me ta vrsta neodgovornosti više pogodila.
Ovo serviranje za doručak, ručak i večeru - bilo bi ga u početku verovatno, ali preveliki sam ja hedonista da bih nam predugo zagorčavala život.
A ponekad pomislim, kad pogledam kakvu vezu imamo, ono što je anchie76 gore rekla, nas dvoje bismo požurili da se jedno drugom povalimo kad bi se tako nešto desilo.
E hebote meni limunade u glavi, ovaj topic plus previše sapunica, i ja nočas sanjam da varam muža, i ljubim se s nekim ala zgodnim frajerom a gadi mi se za poludit, i probudi me iz tog sna gnjusan osječaj njegove pljuvačke u ustima!!! Užas!
Mm se slatko smijao na moj san...kaže tako mi i treba kad ga varam!
Ah, ma sve je to lako tvrditi da se zbog glupe avanture ne raspada prijateljstvo i obitelj, ali kad se čovjek nađe u takvoj situaciji kada je evidentno da je partner imao određene aktivnosti...ma, nema tu više povjerenja. možemo govoriti da se volimo i da je sve to stvar strasti, tijela i ne znam čega,ali temelji prijateljstva su narušeni. da bi netko imao makar i avanturu mora lagati, skrivati, a prijateljstvo podrazumijeva temeljno i bezrezervno povjerenje. kad je povjerenje poljuljano teško je to vratiti. govorim iz vlastitog iskustva na žalost i znam da svaki put kad moj dugogodišnji prijatelj nekamo ode u meni je sumnja. to je tako. kad su temelji uzdrmani kuća se ruši
Posting Permissions
Reply With Quote