da se nadovežem na Anchie76anchie76 prvotno napisa
da li je prevara i intenzivno razmišljanje o sexu sa drugom (stvarnom) osobom, a nedolaženje u situaciju da se isti ostvari? Kod nekih ovakav način razmišljanja vodi samo (bezopasnim) sexualnim maštarijama, kod drugih frustracijom zbog neispunjenja želje pa samim tim i nezaodovoljstvom sa osobom s kojom su u braku ili vezi?
No, s obzriom da sam u prethodnim vezama bila na strani i prevarene i one koja vara, mogu samo ovo reći:
život me je naučio da nikad u životu neću kategorički tvrditi da je nešto neću / hoću učiniti. Koliko god bila "tvrda" u stajalištu, nebrojeno puta desilo se to da zbog "nečega" se situacija okrenula.
No, ono što nestaje samim činom prijevare, to je povjerenje. Možeš oprostiti partneru prijevaru, možeš čak i prijeći preko toga, ali ostaje jedan gorak okus u ustima.
Moraš biti "jak/a" da ignoriraš / zanemariš / umanjiš / nešto sumnju u sebi u onom svakom mogućem trenutku kad pomisliš "gle, sad ima šansu da me prevari. hoće li to učiniti?"
i ono što mogu reći iz vlastitog iskustva: žene i muškarci su stvarno došli sa dva različita planeta. u najvećem dijelu muškarce u prijevaru tjera nagon / strast, dok žena u to i može ući tjerana strašću, ali i nezadovoljstvom od doma. Ujedno: muškarci prijevaru partnerice teže primaju od žena (koje većinom praštaju, jer ljubavi daju veću prednost).
I iskreno mislim da rijetko koji brak / dugotrajna veza ne prođe taj test prijevare. Pitanje je samo kako ga preživi.
 |
|||
Odgovori s citatom