Iako MM svim srcem podržava produženo dojenje, ja moram priznati da je već pred kraj našeg trogodišnjeg dojenja lagalno i suptilno pokušavao natuknuti da je vrijeme za kraj. Iako je Ema zadnjih godinu dana cicala samo navačer prije spavanja i eventualno u nekim stresnim situacijama.

Kad smo iskreno razgovarali ispada da je na neki način osjećao neku dozu ljubomore na naš poseban odnos. Mislio je da će se prestankom dojenja u Emi probuditi neki novi odnos s njim.

Ema je prestala s 3 godine i 3 mjeseca. MM je morao priznati da prestanak dojenja nije prekinuo tu našu posebnu povezanost i da je zapravo za neke nesporazume između njega i djeteta zapravo stajalo njegovo ponašanje. Tj. mislim da i dan danas od nje očekuje da se ponaša zrelije od svojih godina.

Sad mislim da vidi da svoj odnos s djetetom ipak je odgovoran svaki roditelj posebno, tj. da na neki način udaljavanje od mene ne može Emu više približiti njemu.

I danas kad Ema npr. padne i razdere koljeno utjehu traži od mene, bez obzira što je ne mogu utješiti dojenjem, ali vidim da i MM mijenja svoj odnos prema tome.

A što se tiče grudi, mislim da nakon trudnoće i dojenja izgledaju vrlo dobro. Stvarno je predrasuda da dugo dojenje uništava ljepotu tog posebnog dijela ženskog tijela.
Dapače, svoje grudi sad još više volim, a ni MM nije ravnodušan prema njima.