antea1 prvotno napisa
Pozdrav svima,evo da podjelim s vama svoju priču jer mi je danas jako teško a i želim popričat s nekim tko je nažalost prošao taj gubitak jer imam osjećaj da me nitko ne razumije.31.08 prošle godine u 25 tjednu trudnoće su otkrivene malformacije na mom sinu,šok,nevjerica,tjedan dana se nisam ustala iz kreveta do onog trena kad su me pozvali u bolnicu na razgovor,predložen abortus al na kraju nije napravljen jer sam se ja nećkala,i tako sam sa spoznajom da će mi beba umrijet ili u meni ili odmah nakon poroda ostala u bolnici,nadala se do kraja nekom čudu,moj maleni se nije dao,izdržao je čak do 41 tjedna trudnoće i 16.12 odlučio da je vrijeme da pođe,rodila sam ga prirodnim putem,čula njegov plač kad se rodio,poljubila ga,zagrlila i oprostila se s njim,nakon dva sata su mi došli reć da me napustio...
Prvih 20 dana od poroda sam stalno plakala,trovala se tabletama za smirenje i onda odlučila da je dosta tog,zaposlila se dva mjeseca nakon poroda,počela živjet kao normalan život al sad kad je od tog prošlo 3 mjeseca meni je grozno,tupa sam,nemam osjećaja,energije,živaca,drugu djecu ne mogu ni pogledat i mrzim se zbog toga,kad mi netko reče da radi na bebi neki čudan osjećaj me preplavi,želim svog sina natrag il želim k njemu,mislim da ludim,ne znam što da radim dalje?!