Dobra analiza! Dobro si sagledala svoju i djetetovu situaciju. I moji su hvatali krivine kad god su mogli (npr. kad je jedan bio bolestan, i drugi je htio ostati doma) ali to nikako nije valjalo...

Ako imaš osjećaj da bi djetetu bilo bolje u vrtiću (a ja mislim da je to točno) samo ga i dalje vodi tamo. Istina je da djeci brzo dojadi biti doma s mamom i bebom, bar većini... pogotovo onima koji su već adaptirani na vrtić. Ne treba ti još jedna adaptacija za godinu dana.

Porazgovaraj sa sinom kao s velikim/odraslim. Reci mu (sama ćeš znati najbolje) zašto TREBA, a ne zašto mora, ići u vrtić. Sve ovo što si tu napisala reci i njemu, na način kako misliš da razumije (pa i stupanj više - djeca nas često iznenade kad se pokaže da razumiju puno više nego mi mislimo).

Tebi će biti lakše ako barem dio dana provede u vrtiću. Dogovori s odgajateljima (već prema tome) da ga dovodiš malo kasnije ako voli ujutro spavati ili da ga odvodiš ranije ako tebi tako odgovara. I priča gotova. Dijete mora dobiti "nešto" za što se može uhvatiti, a to je npr. obećanje da ćeš 1 sat (dok beba spava) biti tamo samo za njega. Sretno!