marijanada prvotno napisa
Ja sam razmišljala ovako: Glad i žeđ se jako razlikuju, a dojenčad još tu razliku ne poznaje i putem majčinog mlijeka zadovoljava obje potrebe.
Pošto sam često djetetu krpicom namočenom u vodu obrisala usnu šupljinu da ne ostaje onaj kiseli okus kad se zabljucne, ona mi je gotovo uvijek posisala svu tekućinu iz krpice. Jeli to bio samo običan nagon za sisanjem, ne znam. Kažu da ako su djeca sita, taj refleks izostaje, pa se tako i provjerava da li je dijete gladno ili plače zbog nekog drugog razloga.
Meni je voda glavni prehrambeni sastojak i uživam u njoj više nego u najfinijem jelu pa me je stalno mučilo to dali svom djetetu trebam dati koju kap vode, ne radi žeđi, znam da je m. mlijeko prepuno vode, već zbog kasnijeg odnosa prema vodi. Htjela sam da razlikuje hranu, čaj, sok i druge napitke od obične vode.
Bila sam uvjerena da par kapi ne čine apsolutno nikakvo zlo. I počela sam tako da sam joj žličicom prinijela kap vode i ona joj je samo smočila usnice. To je bilo prvo upoznavanje sa običnom vodom. Kada se naviknula na dodir žličice, svaki dan sam joj davala malo vode. Ta sasvim mala količina nikako nam nije mogla ugroziti dojenje ili tome slično.
Kada je došlo vrijeme dohrane, ona je već bila naviknuta na žličicu i na uzimanje nečega sa žličice. Kada su došle ljetne vrućine nismo imali nikakvih problema sa pijenjem vode, a isto tako nikad nije odbijala vodu koja nam je bila spasonosna za vrijeme temperatura, viroza i sl.
Danas je voda jedini napitak koji traži i teško ju netko može nagovoriti da popije sok na razrijeđivanje ili nešto slično.
Ujutro čim se probudi, ode u kuhinju, i popije vode iz svoje šalice.
Jesam li frik ili nisam, pojma nemam, ali mi je super osjećaj kad nas dvije odemo u kuhinju popiti vode i jedna drugoj kažemo: "Uh, baš je fina."
U stvari, kad pročitam ovo što sam napisala, mislim da ipak jesam frik, ali uzmite u obzir da sam pročitala knjigu " Niste bolesni, žedni ste!"
U prirodi male životinje (sisavci) koji još nisu počeli jesti svoju prirodnu hranu i još sisaju majčino mlijeko, kad ujutro izlaze iz svojih skrovišta, susreću se sa jutarnjom rosom. Vjerojatno im je zanimljiva i često im smoči njuškicu. To je njihovo prvo upoznavanje sa pijenjem vode. Eto, to sam i ja htjela - donijeti svom malom "sisavcu" malo jutarnje rose.