potpuno isto ponasanje ima i moj sincic koji ce u oktobru 4 godine. Samo jednog dana je ustao i od razumnog deteta postao nesnosan ali samo sa mnom. Sa zenom koja ga cuva je isti, sa tatom takodje. Sa mnom sve pokusava da place, vristi i urla. Ja pokusavam sve sa strpljenjem ali sam na kraju zivaca. Uvece uspavljivanje traje po sat i po i to stalnog natezanja. Svi u porodici mi govore kako sam ja mekana prema njemu i da moram da ga "kaznjavam" ali meni to nekako zvuci grubo. Dosledna jesam i ne odustajem ali sporo ide. Sinoc mi je trazio da popije vode u krevetu, napunio usta i sve pljunuo na krevet. Pa ja ne znam kako sam se suzdrzala. Rekla sam mu da vise nece moci da pije vodu u krevetu, da sam ljuta i da cu izaci iz sobe i da od sad pa nadalje ce zaspivati sam. Molio me je da se vratim i da ne zeli da spava sam i da nije bio dobar, izvinjavao se i da nece to vise raditi. Vratila sam se posle 5 minuta zagrlila ga, rekla da ga volim ali da mi se ne dopada ponasanje njegovo. Zamolila sam ga da se okrene i da zaspe i to je uradio u roku od 3 minuta. Ne znam da li je bio iscrpljen od silnog ludovanja prethodnih sat i po pa je zato zaspao ili je moj postupak urodio plodom. Nista mi vise nije jasno ali znam da ne mogu da pribegavam fizickom ili bilo kakvom drugom kaznjavanju.