moja beba ima 4,5 tjedana. iskljucivo je dojim i to ide ok. medjutim, prije spavanja nocnog postaje nemoguc (moguce i da su kolike). sisao bi svakih 5 minuta, pa se baca, bljuje, zivcano grize bradavicu, pa se smiri pa opet sve ispocetka, a zaspat nikako. na kraju zaspi lezeci na meni pa ga spustim nakon nekog vremena. ta borba traje svako vecer oko 2 sata. razmisljam da mu 'uvedem' dudu za uspavljivanje. ali me strah da se ne zbuni pa da nam dojenje ne zasteka. sto vi mislite? kakva su vam iskustva s dudama i dojenjem? ja nacelno nekako nisam za dudu, ali mislim si da bi mozda olaksalo i meni i njemu


Odgovori s citatom
).
. Sa njenih 14 meseci smo shvatili da je zavisnost (za koju smo sami krivi) od gumene sprave krajnje ozbiljna. I onda smo joj priredili tronoćni horor od odvikavanja, kojom prilikom je srce htelo da mi prepukne od njenog neutešnog plača. Proklela sam dan kada mi je upšte palo na pamet da kupim to čudo...
i svoju nogu (da ju može dohvatiti do usta!!!). Uglavnom hoću reći da sve prihvaća i dudu i moj prst, pa me zanima od svog zla koje sam nabrojala, koje je manje zlo? Opcija da ga putim da ništa ne siše ne dolazi u obzir, jer počne jako plakati.


