kiki i ovdje
 |
|||
|
|
|||
kiki i ovdje
Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da sve zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu -
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
Konstantin Simonov
joj, mari mar, šta mi uradi, ne vidim ekran...
boli me tamo gdje se ne vidi.i boli svaki puta kada se sjetim da cu se truditi da i ja budem mama,a mm tata.i da cu padati na dno precesto.danas sam na dnu,emotivno u minusu,misli precrne.nemam ni apetita,ni volje niti zelje za bilo cime...daanas je moj ocaj u punoj formi.milijardu puta se pitam pa zasto bas nama to sranje?
boli me sto mi je ovo prvi post na Rodi i sto placem na poslu sad kad sam vidjela koliko nas ima koje nas boli...
i boli me sto sam tek na pocetku mpo price i ne mogu ni zamisliti sto me sve ceka i kako cu se uopce nositi s neuspjehom...
zasto zasto zasto bas nama?? (mm uz sve probleme ima i dijagnosticiranu multiplu sklerozu tako da ujedno i strepim da
cu jednog dana svog zgodnog mladog muza - gurati u kolicima
`boli me tamo gdje se ne vidi` - bas tako!
minnie mouse teško mi je uopće nešto ti napisati na takav post, a ne mogu ga ignorirat...jako mi je žao zbog TM, i jako vam želim što kraću borbu s bebicom! Nadam se da bolest TM neće biti toliko progresivna i da ćete dugo uživati u vašem bebolincu kad dođe. Nemoj izgubiti nadu. Tu smo sve da se borimo i tješimo
Htjela sam reći još nešto. Tijekom naše borbe za bebu sam upoznala doista puno žena, parova koji su bili u istoj situaciji. Mnogi od njih su sada roditelji, puno ih je sada trudno. Od svih s kojima sam ostala u kontaktu, tek jedan par još nije uspio, ali ne daju se i bore se dalje. Svi smo bili u vašoj situaciji, plakali, očajavali, čekali te bete, prolazili bolne punkcije, pitali se "Zašto, bože?". Samo gledajte naprijed i što pozitivnije možete!
Naša čudesna djevojčica sada ima 6 mjeseci, a ja i dalje redovito navraćam na ovu temu i srce mi plače s vama. Kako da vas utješim, osim da vam kažem da znam sve što osjećate i kako se bojite hoće li se ikada ispuniti naveća čežnja vašega života. Prošli smo dugu i tešku borbu za naše dijete, prolili puno suza, klackali se od očaja do nade, pa ponovo, a danas nas grle male bucmaste roze ručice i najsretniji smo ljudi na svijetu.
Nemojte odustati, nemojte očajavati, pokušajte ići korak po korak, nakon nikakve bete, okrenuti novu stranicu i gledati na nas koje smo uspjele kao na znak da ćete sigurno i vi. Uvijek mislim na vas, uvijek ste mi blizu i šaljem vibre i vibre da vam svima uspije!
ValaMala
pusa maloj pikulici
ruža moja
hvala Muma...nema odustajanja, nema predaje!
minnie mouse nemoj tako razmišljati o TM. Ja imam MS od 2005.g. i to nisam nikad pomislila! Ako poželiš savjet oko toga javi se ovdje pa ti budem ostavila moj e-mail, jer do 10. posta ne možeš slati ni primati PP.
Nista me ne boli, osjecam se zdravo, a danas sam se suocila sa jos jednom dijagnozom/ sistemski lupus, klinicki centar se okrenuo oko mene hiljadu puta, plakala sam, bila ljuta na sve i svasta, zalila samu sebe, raspala se u komade po ko zna koji put.
Toliko borbe oko bebice, postupaka, pretraga, raznoraznih doktora, more hormona, sve vam je to jako poznato.
Zadnji postupak odradjen u martu, nakon toga samoinicijativno odradila trombofiliju, i hrpu nekih nalaza i mic po mic dodjoh i do ove dijagnoze, da li su hormoni bili okidac ne znam, da li preveliki stres kroz koje sve prolazimo u postupcima ne znam ni to, samo nagadjam, da li sam vuka drzala u sebi pa ga probudila.
A mozda je ovo ovo moje pisanje za temu Dugoročne posljedice hormonske stimulacije u MPO postupcima na zdravlje žene[/B].
Ali jedno znam, boricu se i sa ovom dijagnozom i bolesti koja nimalo nije bezazlena, boricu se do zadnjeg atoma snage i molim se za sve vas da budete hrabre i istrajete u ovoj nasoj borbi.
Draga Cana73 jako mi je žao zbog nove dijagnoze.., ali duboko u srcu znam da si ti veliki borac koji će se znati nositi i sa time.
Koliko mi je ostalo u sjećanju sad nekada si na godišnjem odmoru, želim ti ugodan odmor, da se isključiš iz svega (barem na kratko) i da napuniš baterije za dalje.
Javi se kad budeš mogla.
Puno pozdrava!
Pozdravko, imas pp.Brunaa prvotno napisa
Opet, i noćas boli...
Kao što je kiki rekla, ne znam šta me tjera ovdje na ovu temu, uporno i uvijek u ova doba. kada MM zaspe, a ja ostanem budna, krijući, gledati namještaj, kolica, tapete, slažem dječiju sobu i govorim sebi da ću joj kupiti sve najmodernije i najskuplje kada je budem imala, šta ću joj oblačiti, zamišljam kako će joj stajati mali zarin kaputić koji sam neki dan vidjela (najčešće MM i ja pričamo u ženskom rodu, on navija za curicu
Nije fer, jednostavno nije fer...
Tako sam bila vesela, cvrkutava, tako jaka i prkosna, sada tako sjetna, slaba i uvijek sa suzama u očima. Kada mi drugarica javi da je trudna, kada vidim mužev pogled na prolazniku koji vodi svoga sina za ruku, kada mamu i tatu pitaju o unucima, kada brat priča o tome kako će šetati moju curicu i folirati se pred djevojkama sa njom...
Ne mogu žene moje, ovo me je naprosto ubilo.
...Al' dođu mi dani kad' u vazduhu ipak te osjetim na čas....
ej mostarka - ubijaš sa ovim postovima. i meni noći znaju biti dosta teške. po danu se zaokupiram nekakvim radom ali po noći... svakakve misli padaju na pamet, pa hoće li nam uspjeti, hoćemo li i mi imati svoju mrvicu, hoće li biti curica ili dečko.... imamo sobicu za nju/njega. i ponekad mi se čini da će zauvik ostati prazna.. a onda opet... glavu gore - bar ćemo sa 63 g. znati da smo sve pokušale. trudimo se i trudit ćemo se. da ne boli - boli, ali gledaj posebne smo po tome šta se puno labilnih žena nebi znalo nosit sa ovom boli. nam ipak nešto daje snagu, zvalo se to nada ili kako već.... nemoj odustat tek tako... neću ni ja.
jojo, dok dišem, nadam se...i ne mislim nikada odustati,ali da je teško, teško je...imamo mi momente, ali srećom brzo prođu. i kako kažeš, ono na šta sam najponosnija je da smo zasigurno, najjače žene na svijetu
sretno nam
mostarka
meni je ovih dana teško,samo se najednom sjetim,javi se ona stara bol kao da kaže još sam tu..
ali opet želja za djetetom je jača,opet negdje duboko nađem jednu mrvu nade koja mi da snage za dalje i kaže..uspjet ćeš..jednom će i tebe grliti malene rukice,jednom će i tebe netko zvati mama...neću odustati dok tako ne bude....
za sve nas hrabre žene~~~~~~~ da uspijemo,da pokažemo kako smo jake,da dokažemo da se snovi mogu ostvariti..jer zaslužile smo...
jojo, mostarka86, kiki30 ...i ostale suborke
hvala drage moje...sve ovo je lakše uz vašu podršku...naročito kada su mi podrška žene koje su doživjele još teže situacije i još veću bol nego ja...
kada je najteže, pročitam kiki tvoj potpis...nekako sam odmah bolje...
ljubim vas sve, kolektivno
Mostarka, citam tvoje postove, i ko a ih ja pisem. Skoro smo u istoj situaciji, samo je moj amh 2,62 i starija sam koju godinu. Drzim ti fige da uspijete sto prije. Ja sam sad u cita u 3 postupku, punkcija za utorak.
mostarka nemoj bit tužna
Neće nikad biti smiješno. Moja mrvica od 8 mjeseci pajki u drugoj sobi, a ja vas čitam i znam da će dio mene uvijek boljeti, za sve one koji se još uvijek bore, za svaku tugu, nadu, čežnju koja nije ostvarena. Molim za vas sve uvijek i navijam iz sveg srca! Znam da ćete uspjeti, a kada vaše mrvice budu s vama, sjećat ćete se ovih trenutaka s ljubavlju i poštovanjem prema velikoj borbi i žrtvama koje ste napravili za vaše dijete. Ljubim vas i grlim svim srcem!mostarka nemoj bit tužna
od riječi do riječi potvrđujem sve što je napisano...istina...
papiga, sretno ti u postupku,
joj, hvala draga moja..nadam se da će svaka od nas doživjeti tu sreću uskoro
potpisujem u potpunosti valumalu.
bebe spavaju u drugoj sobi,ja dolazim na ovu temu. svaki dan vas se svih sjetim, kad ih grlim. kada ih ljubim, zatvorim oci.
i jako ih stisnem. cvrsto.
kratko se pomolim za sve vas, iako samo u mislima.
s velikim postovanjem dolazim na ovu temu,jer ta bol se nikome ne moze objasniti.
nikome.
drage moje, svima,svima vam zelim puno srece.
Cure drage, znam kako se osjećate. Znam koliko vam je teško, ali nemojte klonuti ni gubiti nadu.
cure,hvala vam
meni to puno znači i da još veću volju i želju da dalje...
makica,
Stojim danas sama u hladnom sterilnom hodniku na odjelu ginekologije cekajuci glavnu sestru da se narucim za HSG...pored mene prolaze trudnice, novopecene mamice s malim bebicama, a ja gledam i samo mi glavom po tko za koji put prolazi `zasto?`...
I nije me strah fizicke boli, katetera u neprohodnim jajovodima, spremna sam na sve...samo da i ja jednom prosetam tim hodnikom s malim zamotuljkom i da ga idem pokazati nekome tko nas ceka iza glavnih vrata...i da ni jedna `ja` ne ceka na hodniku kao ja danas...
Minnie mouse rasplakala si me ovim postom. I ja si tako želim doći u MPO odjel i vidjeti da nema gužve... a svaki puta mi se čini da nas sve više čeka u hodniku, sa sve debljim fasciklima nalaza....
Vala, hvala ti na prekrasnom ohrabrenju, hvala ti i na svim molitvama za sve nas koje još čekamo naša mala čuda... puno hvala!
Jooj...svaki put se rasplačem kad čitam vaše postove... Znam da vam nije lako i kako se osječate ali ne radite to sebi jer nitko od nad nije kriv što se borimo s neplodnosti! Drži te se i budite hrabre i uporne kao što ste bile i do sada a upornost jednog dana mora biti nagradjena! Uz vas smo!
Sonja, ja mislim da je tvoj potpis, kao i avatar, forumska inspiracija!
definitivno!!!
mare
jedno je sigurno.....da nije bilo vas i vaše podrške vjerovatno nebi bilo ni moje male Marije! vaša podrška i nada su me tjerali dalje....
Sonja, 18 stimuliranih postupaka? ajme, tek sad vidim potpis...skidam kapu, moj naklon do poda... <3
dajes nam nadu, hvala ti na tome
Posljednje uređivanje od minnie mouse : 06.10.2012. at 10:59
stvarno svaka čast, hrabra ženo!
i ja se slažem sa mininie mouse i moe, stvarno kapa do poda....Sonja, 18 stimuliranih postupaka? ajme, tek sad vidim potpis...skidam kapu, moj naklon do poda... <3
dajes nam nadu, hvala ti na tome
I ja i ja.... Kad se pročita to daje snage. Jer za nešto takvo je stvarno trebalo snage. Svaka čast. Sad uživaj samo.
Ja sam rodila sina 2010g iz 3.ivf-a i sad sam spontano trudna 26 tj. i opet cekam sina. Svaki dan citam forum, veselim se svakoj novoj trudnoci, rastuzi me svaki tuzan ishod. Ja sam uvjerena da ce svatko docekati svoju srecu, imati svoju bebicu, ali nazalost netko mora duzim putem. Samo nemojte gubiti nadu! Danas citam u novinama kako je zena ostavila muza i 3 djece. Takve me stvari ubijaju! Samo neka svrati na ovaj forum i vidi kroz kakvu patnju zene prolaze da bi imale djecicu, a ona svoju ostavi bez problema. Nema za to opravdanja!
Ajme... ja sam mislila da sam jedina kojoj je ovako teško..... isplakala sam se sad... trebalo mi je to... kad sam pročitala svaki post ovdje...do sad sam gutala suze, glumila da sam jaka.... a tako malo sam naspravm vas prošla..... na samom sam početku i već me slama... hvala vam svima što ste podjelili ovdje svoje osjećaje.... jer ovdje sam tek shvatila, da nisam sama i jedina koja kroz ovo prolazi.....
Drage hrabre zene,
Eto proslo je 5 godina od stalnog pokusavanja.A u tih 5 godina stalna ispitivanja i komentiranja,sta vi cekate?pa vec vam je vrijeme?dajte se malo potrudi?pa kaj vi ne zelite imati djecu?nema kaj ne.Moje sve prijateljice imaju djecu-neke jedno neke dvoje,a neke su ponovno trudne i kad gledam sve te slike na fejsu kak su sretni sa svojim malom andelcicima ja se jednostavno slomim.Obozavm svu djecijcu od mojih prijatelja a pogotovo moja dva kumceta.Za njih bi sve napravila.One ko da su moje
12.10 smo imali prvu IUI,jako se bojim.Sutra nam je termin za betu.Nemogu reci da se ne nadam pozitivnoj beti,nadam se,al velik je strah tu od .... no kad tad sve dode na svoje.pa se nadam da cemo mi svi doci na svoje i da ce nam zasjati duga !
Draga W.Pooh ~~~~~~~ do neba da sutra beta bude ogromna i da se tvoj MPO put s time završava!! meni je ova tema, eh skoro pa jedini ispušni ventil, tu se uvijek rasplačem, ali i ohrabrim za dalje!! najviše me ohrabri kad se jave cure koje su prošle kroz MPO i imaju bebice iz MPO . njihove riječi nekak posebno puno znače (valamala <3) !! meni se uskoro bliži i 3IVF i strašno se bojim, ko da prvi put krećem. bilo je previše poraza do sad, godine prolaze a mi smo na istom mjestu... sami... jedino si želim da ovaj Božić mogu doći i reči konačno svima da imamo jedno malo <3 !!!
ruža82 i meni se činilo da stojimo na mjestu nekoliko godina, išli smo iz postupka u postupak i ništa, a sad kad smo u 26 tt i bebice lupkaju lovi me panika što se više bliži dan kad ću ih stisnut uza sebe. Samo budi hrabra i usttrajna i ne odustaj
Hvala vam na lijepim rijecima to puno znaci u teskim trenucina.eto danas sam i ja saznala da nisam trudna.1 iui nije uspjela.eto dalje u pobjede nove.nema predaje.
bok hrabre cure i suborke,
vidim da je ovo tema u kojoj se mozemo jadati kad nemamo kome... danas je prvi dan da se osjecam lose. prije mjesec dana smo saznali da idemo na MPO, nije nas to toliko zbediralo, jer ima nade, a onda zbog loseg sgrama mm mora na dodatne pretrage i stvarno smo strpljivi i nigdje ne zurimo.danas odemo u lab izvaditi krv i kazu mu da mu nece moci napraviti nalaze jer mu je serum u krvi masan, sve je to ok, bit ce na dijeti i ici cemo opet... osjecam se bas nekako jadno, ipak sam mislila da ce ici po nekom planu kad toliko ne zurimo a onda svaki nas put nesto zaustavi... mladi smo jos..ali ipak nebi htjela da stvarno puno vremena prodje do postupka. ali kad vidim da neki parovi imaju i gore probleme,ja se mogu samo pokriti po glavi i sutjeti... ko zna sta nas jos ceka i sta ce nam jos otkriti... a bas me depra oprala...inace nisam takva... ug
cure moje...sta reci, dobro da imamo jedna drugu ovdje i da smo ipak hrabre i da idemo naprijed!!! pusa svima
vatra86 - nemoj biti u depri i misliti najgore, mi smo isto tek krenuli u postupak i nalazi mm nisu dobri - ali gledaj to sa vedrije strane, trudite se... nešto se događa....imaš mogućnost da kad budeš imala 63 g. kažeš sama sebi - sve sam pokušala, sve sam probala... imaš muža kojemu trebaš bit potpora, kojega poznaješ puno bolje nego druge žene svoje muževe ( mislim na one kojima se odma dogodi prva trudnoća, pa druga, pa treća....) jer imate problem u kojem ste ovisni jedno o drugom - i taj problem će te rješit samo ako funkcionirate ko jedno. eto tako ti ja gledam na našu situaciju!
jojo hvala na podrsci. imam divnog muza koji je uz mene i ja uz njega.nista nam nije tesko ali neke me stvari bas izbace iz takta...ali vec sam bolje...od sutra sam na godišnjem pa cu se, nadam se, odmorit. sretno i vama da sto prije pocnete i sto prije zavrsite s MPO i naravno da bude uspjesno!
vatra86 , hvala ti, budite uporni i nemojte odustajat
sve super,ja spremna,kao...i ispalo je da bas i nisam spremna.uopce nisam bila spremna.2 mj.depre,par kg oslo dole,tulila ko budala...a bila sam spremna godinu dana,sve do posjeta ginekologu kada sam dobila prvu uputnicu za vv..ne mogu opisati sta me puklo.mozda sam pocela izgarati od silne zelje da se nesto pocne dogadjati,nisam imala strpljenja.i bolje da nisam otisla onda.tek sada pocinjem prihvacati neke stvari.i dat cu si vremena dok mi u glavi jos ne sjedne sve sta treba jer mislim da je to najbitnije
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom