cijeli dan razmišljam, da li se uopće javiti.
Bubekice, slične smo po naravi rekla bih, i ja jednostavno sam glumila da je sve ok..... pred svima, obitelji, prijateljima, širom i užom rodbinom, poslodavac danas još ne zna, no to sam ja. Pričat sam ja osobno tek počela kad sam rodila, ne i ranije.
Neplodnost boli, boli neuspjeh, boli negativna beta, pa i negativna aspiracija u prirodnjaku, pa i aspiracija ali činjenica da se ništa nije oplodilo, sve to boli no najviše od svega je mene boljela činjenica da neki parovi nažalost nikada ne uspiju i mogućnost vrlo izgledna da mi budemo jedni od tih. Nije da sam gubila nadu ali ta me je perspektiva stvarno plašila, ustvari sam bila vrlo svjesna nje. I dalje mislim da je dobro da znamo sve opcije, sve mogućnosti i svu statistiku, da nažalost neki neće uspjeti, da će neki odmah odustati, da će se neki okrenuti drugim stvarima, da će neki uspjeti nakon 15 puta, da će neki ići i 19 puta u postupak ali i dalje neće biti validne trudnoće.........
MM i ja smo 2010. godine saznali da sam zatrudnila iz IVF-a, rodilo nam se dijete i danas nam uljepšava život (iako i o tome bi se moglo pisati puno
, no slatke su to muke). ali neplodnost i dalje boli, ona nije prestala rođenjem djeteta, nije nestala uz ove slatke muke,
prije trudnoće ali i sada ću reći da često mi tražimo razumjievanje i toleranciju, druge traže šutnju i potporu, treći ne žele ništa. Mislim da se okolina uistinu ne može saživjeti s nama, oni koji se ne bore neplodnošću - oni boijm se i ne mogu razumijeti i previše je to što tražimo da nam budu potpora u svakom koraku i svakom pogledu. Ja doduše nisam nailazila na one koji bi govorili o "Božijoj volji" da nemamo djece, možda sam takve i svjesno isključivala iz svog okruženja ili takvi jednostavno nisu komentirali jer nisu znali.
Istini na volju, prolazimo na putu našem kroz svakojaka razdoblja, s druge strane i mi ovdje na forumu smo različite, s različitim iskustvima, potrebama, očekivanjima......... i teško je ljudima oko nas koji nisu iz te "naše priče" reći u pravom trenutku pravu riječ, odšutjeti kad treba, i oni su uglavnom bespomoćni, izuzetaka i zlobnika će biti uvijek, no većina to ipak mislim da nije. A mi smo dobrim dijelom hipersenzibilne.
Ja unatoč tome što sa svojm najbližima imam odličan odnos, nisam imala potporu od njih jer je nisam niti tražila, ja sam cijelu temu zabarikadirala i zabezicirala samo za MM i mene, drugi tu nisu imali što tražiti, ali mi je njihova šutnja bez glupih pitanja i komentara bila dovoljna potpora....... ali to sam ja.
Stoga, draga moja Bube, ne znam što bih ti rekla vezano za dodatne pretrage, bojim se da je to za razgovor s tvojim MPO liječnikom, nakon 1 IVF-a i 1 FET-a mislim da nemate indikacije za dodatne pretrage, u prosjeku je potrebno 12 j.s. od kojih će jedna u prosjeku biti dovoljna za dobru blasticu koja će se još i ugnijezditi. Davno je naša Pino o tome pisala, ako nađem, postam negdje.............
Biokemijska JESTE uspjeh, koliko god ona gorak bio uspjeh na putu našem, ali se tako računa. Ja se uistinu nadam da ćemo već nakon tvog sljedećeg FET-a i daj Bože (ili daj Svemiru kako bi rekla jedna naša forumašica) pozitivne bete, se vratiti na ovaj tvoj današnji post, taj put s nastavkom priče i osmjehom na licu. Ako do toga i ne dođe, polako, sve u dogovoru s tvojim MPO liječnikom ili nekim drugim, dogovorite daljnje korake ili/i pretrage.
..
Odgovori s citatom
ruža82 prvotno napisa
Ili,bolje da je sad otišlo nego da se rodi bolesno..Zamisli smaka svijeta da mi se dijete rodi bolesno.A svi znaju nekoga s taaaakvim problemima i na kraju je žena zatrudnila dok nije ni mislila.
Nikad ništa gluplje nisam čula
nemam što više napisati osim... Ljubilica je napisala: "Gdje boli neplodnost??? Pa gdje ne boli?? Boli svaki dan, sat, minutu..." a Bubekica i Kadauna su nadodale sve one strahove koje osjećam, a koje se ne usuđujem nikome pokazati niti izreći....
) ali me zna pratiti taj neki glupi osjećaj, luzer, i ne mogu si pomoći, a svijesna sam da na takve stvari ne mogu utjecati.