Gdje boli neplodnost?

[ljubilica]

ajme kakva tuga.... sutra vadim betu i nekako očekujem 0. nisam pesimistična nego sam realna.
hercegovko moja, znam kako je, ma sve ovdje to znamo. i ja polako zaobilazim ručkove gdje bi me netko mogao neku glupost pitati ali idem na dječije rođendane jer uživam u toj dječici. grlim ih, mazim i nije mi teško. teško mi bude gledati muža kako mene gleda sa sjetom u očima. ja se nadam da ću uspjeti roditi, makar da jedno imamo, san o troje djece je nekako nestao nekako ne vjerujem da će se ispuniti kompletan san.
neki dan je bila sestrična s djetetom kod nas, doslovno smo se opet otimali ko će ga uzeti. vjerujem da izgledamo kao dva luđaka.
samo se nadam da neću dovjeka biti tetka i kuma već jednom i mama . barem jednom

[Mury]

ljubilica
...i boli to što moji mama i tata imaju 60 i 63 godine, troje djece, a unučadi ni na vidiku ...stariji brat niti cure/žene nema, ja zakazala totalka, mlađem bratu za sada ni na pameti dijete...i tako boli kad vidim svoju mamu kako se igra sa malim bebama, kako im iz srca priča, pjeva...a sve bebe odreda joj se smiju iz dna duše...a svome unučetu nikada neće moći tako pričati, pjevati, maziti ih...prije će ju smrt dočekati ...a znam koliko moli, posti....nema kakve zavjete ne čini samo da zagli unuče od mene...i kako je boli svaki naš gubitak, koliko je bora se naglo nakupilo na njenom licu od kako smo u MPO vodama ...dok susjede, njene sestre sve odreda mlađe, neke i po 20 godina... sve imaju unučadi...njoj je to samo nikada ne ostavreni san, kao i meni san majčinstva....

[kika222]

Mury
Ljubilice, samo hrabro sutra
Jednom će i nama zasjati sunce, jednostavno mora

[tikki]

Mury
Svaki puta kad vidim novi post na ovoj temi sa strepnjom otvaram... tako boli čitati o našoj tuzi. Veliki zagrljaj svima, drage moje. Držte se!

[ljubilica]

meni je jedino mrak pred očima
puknut će mi srce

[Mury]

ljubilica, grlim jako, jako....drži mi se koliko možeš, nemam pametnije riječi

[nina70]

ljubilica

[saan]

Ljubi... Doci će i tvojih pet minuta! Šaljem ti veliki zagrljaj moramo biti jake

[Majuška]

uuhhhh.....ljubi....

isplači se, tuguj, ljuti se.... sve što osjećaš neka izađe van

[jejja]

Jos jedna od onih veceri kad sjedis sama na laganom povjetarcu ljetne veceri a suze same klize niz lice.. Zasto? Kako? Cime sam to zasluzila? Zasto mi tako tesko pada kukanje trudnica o bolnim nogama o par novih strija o mucnini... Pozelim se zatvoriti daleko od svih u svoj mali svijet gdje nema trudnoca, gdje nema bebica na tv-u... Nestati negdje dok i ja ne budem mogla ''kukati'' o carima drugog stanja.. Toliko me vesele uspjesi MPO zena a toliko me bole ove ''hop dogodilo se iz prve'' .. I savjeti i tuzni pogledi i ono ''pravim se da te razumijem a zao mi je sto sam te uopce pitala'' .. I sad se pitam jesam li ja uopce stvorena da budem majka.. sto ako nisam? Jer tako tesko podnosim sve ovo, mozda nisam zasluzila da nekoga zovem svojim... Mozda se ne borim dovoljno??!
Da mi je samo naci nacin za iskljuciti misli i osjecaje , samo na kratko, samo kako bi mozda negdje jos duboko u sebi cula onaj glas koji govori ''jaca si od neuspjeha'' .. I ova zapravo divna ljetna vecer zamagljena kroz suzne oci bila bi puno ljepsa , da je samo tren, jedan jedini tren u kojem misli otplove na neke ljepse teme..
Drzite se moje hrabrice i hrabrici, jer mozda zaista oni slabiji poput mene ne zasluzuju dobiti bitku..

[bubekica]

Jejja mila grlim...

[jejja]

Hvala draga Bubekica u svemu ovom teskom lijepo je imati mjesto gdje se mozes slomiti bez osude..

[ljubilica]

jejja zašto misliš da si slabija od drugih??? pa čim se toliko boriš znači da si jaka

[amazonka]

I ja se ponekad želim zatvoriti u svoj svijet daleko od sretnih mama ili trudnica.
A opet s druge strane one me ohrabruju i čine jačom. Iz njihovog primjera
tada vidim da se može. To znači da ne posustajem.

Jejja, vjerujem da su tvoji osjećaji ipak samo prolazni!
Dok se god boriš, jaka si!

[Mojca]

Žene su jake i dok se bore... i dok posustanu... i dok odustanu... jer u svakom slučaju treba iznijeti teret... i borbe i posustajanja i odustajanja.

Jejja :herart:

[hercegovka]

do prije 5 godina na ženama sam primjećivala dobru frizuru, lijepu haljinu, finu torbu ili nakit a sad se često uhvatim kako sa divljenjem ali i zavišću gledam mame sa djecom u rukama ili buduće mame kako glade svoje stomačiće i mislim Bože kako sam bila glupa i što mi je prije odvlačilo pažnju i tek sad znam da ništa materijalno ne može zamijeniti ovu želju sa kojom se budim i sa kojem zaspem.
jučer me je nećak zovnuo mama, kažem mu nisam ti ja mama ti imaš svoju mamu a ja sam ti teta koja te puuuno voli,kaže na to miš mali da dok roda tebi ne donese bebu ti ćeš biti moja teta-mama, sretna sam što barem imamo nećake pa nismo totalno emocionalno otupjeli al bi slagala kad ne bi rekla da sam zaspala plačući razmišljajući o njegovim riječima.
nekad bi voljela sa svojima otvoreno pričat o ovoj boli al mislim oni me i onako ne mogu razumjet pa zašto ih opterećivat time, al barem bi mogla rasplakat se kad mi se skupi bez brze evakuacije i traženja neke prostorije di se mogu zatvorit i isplakat

[sos15]

do prije 5 godina na ženama sam primjećivala dobru frizuru, lijepu haljinu, finu torbu ili nakit a sad se često uhvatim kako sa divljenjem ali i zavišću gledam mame sa djecom u rukama ili buduće mame kako glade svoje stomačiće i mislim Bože kako sam bila glupa i što mi je prije odvlačilo pažnju i tek sad znam da ništa materijalno ne može zamijeniti ovu želju sa kojom se budim i sa kojem zaspem.
jučer me je nećak zovnuo mama, kažem mu nisam ti ja mama ti imaš svoju mamu a ja sam ti teta koja te puuuno voli,kaže na to miš mali da dok roda tebi ne donese bebu ti ćeš biti moja teta-mama, sretna sam što barem imamo nećake pa nismo totalno emocionalno otupjeli al bi slagala kad ne bi rekla da sam zaspala plačući razmišljajući o njegovim riječima.
nekad bi voljela sa svojima otvoreno pričat o ovoj boli al mislim oni me i onako ne mogu razumjet pa zašto ih opterećivat time, al barem bi mogla rasplakat se kad mi se skupi bez brze evakuacije i traženja neke prostorije di se mogu zatvorit i isplakat

Upravo tako, zadnje dvije godine samo gledam trudnice i mame s malom djecom. Nekad se bojim da možda previše zurim u njih, da ću ispasti čudna, ali jednostavno ne mogu skinuti pogled s njih. Samo razmišljam zašto za nas nije predviđena takva sreča. Zašto mene neće grliti male ručice dok me zovu mamom. Lijepo je imati nećake i kumice, ali ipak to ne može nadomjestiti ono za čim srce žudi. Osjećam se užasno jer sam postala drugačija, ni nalik onoj veseloj djevojci kakva sam bila prije ovog strašnog saznanja. Juče slušam kako mi kuma priča kako planira sledeće godine četvrto dijete, želi sina, a ja samo razmišljam Bože, ja želim bar jedno. Ne znam da li sam joj i riječ rekla, usta su se osušila, nisam imala snage, bojala sam se ako išta kažem da će suze same poteći. Na banalne riječi drugih ljudi kod mene se dešava erupcija suza. Do kad tako?
Nikad neću zaboraviti kako nam je rođaka pokazivala šolju u koju kad stavite vrelu vodu pokaže sliku njenog sina, bili smo oduševljeni slikom. MM ju je upitao gdje je to napravila, a ona je rekla da će nam to pokloniti kad dobijemo dijete. Ne znam kako sam došla do prve prazne sobe, izdržala sam toliko samo da pred drugima na padnem od bola.
Pored svega, pokušavam biti jaka da dragom ne nanosim bol jer znam da osjeća krivicu kad me vidi takvu, ali polako gubim snagu.

[Kadauna]

Žene su jake i dok se bore... i dok posustanu... i dok odustanu... jer u svakom slučaju treba iznijeti teret... i borbe i posustajanja i odustajanja.

X - ovo Mojca si jako lijepo napisala.........................

žao mi je što se čini da smo mi forum samo za one koje posustaju ili odustaju. Mislim da ovdje ima apsolutno dovoljno prostora ali treba biti i volje za one koje više ne žele..... koje ne mogu, koje moraju odustati.... nije istina da samo treba biti uporan i da će sve doći na svoje, nažalost u ovoj priči to nije tako!

[Kadauna]

oprostite tipfeler

X - ovo Mojca si jako lijepo napisala.........................

žao mi je što se čini da mi nismo forum samo za one koje posustaju ili odustaju. Mislim da ovdje ima apsolutno dovoljno prostora ali treba biti i volje za one koje više ne žele..... koje ne mogu, koje moraju odustati.... nije istina da samo treba biti uporan i da će sve doći na svoje, nažalost u ovoj priči to nije tako!

[bubekica]

oces reci nismo forum I za one koji odustaju

[mare41]

Mury
Svaki puta kad vidim novi post na ovoj temi sa strepnjom otvaram... tako boli čitati o našoj tuzi. Veliki zagrljaj svima, drage moje. Držte se!

i ja isto
sanjala sam kako ne možemo imati djecu, tuga je bila ona ista ko prije, tako stvarna i opipljiva, kao i suze
cure, držitte se, tu smo s vama!

[mimi81]

Cure!

Teško je živjeti s neplodnosti ... komplicira život, a kad vidiš druge kako glatko dođu do djece čini mi se kao da živim u sf-u.
Želja mi je samo vidjeti kako bi izgledalo naše dijete

[Mury]

mimi81, mare41 , sos, amazonka, Kadauna, bubekica, hercegovka, Mojca, ljubilica, jejja......vidim da i one koje rode, i dalje ih boli, ta bol vjerujem nikada ne prestane...

[Muma]

vidim da i one koje rode, i dalje ih boli, ta bol vjerujem nikada ne prestane...

Tako nekako. Na ovoj temi živi samo tuga. Nisam još rodila, ali se iskreno nadam happy endu. Mislila sam da ću jednog dana kad zatrudnim otvarati ovu temu s malo više vlastitog entuzijazma i željom da svima koje se bore dajem podršku. Ali kod mene nema ni tog malog djela zadovoljstva, samo tuga i bol kad čitam. I nemoć da ikoga stvarno utješim jer sve su samo prazne riječi i želje sve dok se snovi ne ostvare barem s plusićem na testu. Sve vas redom grlim!

[Mali Bubi]

Drage moje hrabre žene,
od srca vam svima želim puno snage za razne bitke koje vodite... postupci, liječnici, okolina, posao...
Hvala vam što pišete, čitam vas (kao da sebe čitam), a ja ne mogu ni pisati.
Sve vas grlim uz neopisivu želju da sve budete sretne.

[orhideja.]

Neznam koliko sam puta pročitala ovu temu i koliko je suza isplakano..
Uvijek bi krenila tipkati,ali ne bi našla prave riječi. Što se tiče onih koji pitaju i ne pitaju ima ih svakakvih (pogotovo neki koji bi trebali pitat šute,a oni koji bbaš i ne bi trebali pitat pitaju), mi nekako s vremenom smo navikli---za našu MPO priču znaju svi skoro...bar sad nema pitanja kako nemate djece.

Nego htjela bi nešto drugo natipkati (neznam baš pristaje li u ovu temu ,ali negdje se moram "ispraznit"
...Poznanica kreće u svoju MPO priču, svakodnevno smo skupa. Kad sam ja bila u svom prvom postupku (i u iščekivanju istoga) za nj sam bila luda nestrpljiva itd i sve sam podređivala tome( ne znam ,zar ima netko ravnodušan tko ne broji svaki dan iznova koji mu je dc???? stalno priča o tome,osluškuje tijelo??)
.....pa naravno.......uspjeh postupka je naš najveći cilj (pa naravno od 1dc do bete to mi je cijeli svijet)
Ona je sad 3dc započela s klomifenima(ja sam bila pikalica)..swe ok, to je doktorica i rekla da je za nj najbolje i da idu na 5js (da se pika imala bi 20js, i onda bi morali zamrzavati i sve to što ide uz to...
Moj komentar je bio da je bolje da ima za zamrznuti---jednu punkciju prođe (da bar joj bude uspješno,ali gledam što ako ne bude), bar onda ima smrzliće--i ne mora prolaziti sve ponovno, samo ide na FET i puno je lakše.
Nakon toga dolazim na glavni dio---ona meni,meni koja jedva čekam svoj FET za nekoliko tjedana i sretna sam što imam 2smrzlića (i znam koliko ste vi neke tužne jer i s pikanjem nemate ništa za zamrzavanje (neki ni za transfer :/ ) i što svaki put krećete ispočetka)
kako je to zamrzavanje neprirodno,kako ona ne vjeruje da FET bude uspješan.....došlo mi je da drečim kao kišna godina. Možda je to nekima ok, ali meni nije....morala sam to izbacit iz sebe.

[bubekica]

Orhideja, kao sto je nekima mpo neprihvatljiv, tako je drugima neprihvatljiva krioprezervacija - upoznala sam dosta parova na VV kojima to nije opcija. Gledaj na cinjenicu da je tebi to prihvatljivo kao na prednost u postupku, ti sa jednom postenom stimulacijom i jedan/dva feta koji slijede iz iste sigurno imas vece sanse od prijateljice koja ce mozda dobiti nekoliko js (5 je za klomifenski izvrstan rezultat, ne prosjecan). A sto se tice uspjesnosti feta, ako se embriji odmrznu, sanse su mrvu manje ili jednake nego i svjezem, kod nekih cak i vece.

[Anitsirk 84]

Evo još jedne nove članice ovog foruma . Odstranjena su mi oba jajovoda, jedan jajnik i dio drugog jajnika, imam 29 godina. Taj dio jajnika koji mi je ostao očito funkcionira jer dobila sam menstruaciju 25 dana nakon operacije i imala 3 folikula, sad čekamo sljedeću menstruaciju krajem 8 mjeseca pa da možemo, ako Bog da krenut u postupak umjetne oplodnje. Javljam se na ovu temu jer mi je zadnjih par dana grozno, grozno se osjećam, tužno, jadno,ubija me to neznanje hoće li dalje biti sve dobro, zašto se to baš meni dešava, hoću li imati snage za dalje pošto je operacija bila prije mjesec i pola dana, znači još sam na samom početku tih svih muka koje vidim da vi sve drage žene prolazite. Kako se nosite s time? Isto tako imam boljih i lošijih dana. Sve prijateljice oko mene imaju malu dječicu, pravi baby bum je oko mene a ja moram to sad prolaziti. Inače radim u školi,učiteljica sam drugog razreda, pa kakve nažalost tamo roditelje znam viđati, grozne, pa si mislim kako taj može imati 5 komada a ne brine se ni o jednom, a ja koja mislim da bi bila dobra majka i koja obožavam dječicu ja moram to prolaziti. Stvarno nekad život nije pošten. Moram negdje olakšat dušu jer mislim da me nitko drugi ne razumije osim vas koje to isto prolazite. Svi misle da mjesec dana nakon operacije da kako su meni rane zacijelile da mi je sve zacijelilo, ali nije duša mi je puna tuge,još mi je i gore,koji su to osjećaji...svaki dan je drugačiji, svaki trenutak...to je svakodnevna borba za preživljavanje.Eto malo sam se sada izjadala pa mi je lakše

[Lotta81]

Anitsirk 84 drži se
Znamo kako ti je. Ova naša mpo priča koju prolazimo zahtijeva puno strpljenja. Ali sve dok se ima snage, volje i želje ne treba odustati.
Kad uđeš u mpo, život ti se itekako promijeni. Odjednom stalno nešto isčekuješ... od nalaza, konzultacija, postupaka, stalno nešto čekaš i vrijeme ide. Onda hrpa glupih savjeta jer odjednom svi znaju nekog tko je nakon godina i godina dobio dijete kada se "opustio" pa kad kažu: to je sve u tvojoj glavi. Da, moš mislit.
Znam kako zna biti teško,ali stara poslovica kaže; što te ne ubije ojača te. Vjeruj mi s vremenom naći češ način kako se nositi sa svime. Moj ti je savjet živi dan po dan i ne daj se.

[špelkica]

Drage cure, došla sam vam dati podršku
Nismo ostvarili roditeljstvo na način da smo ostvarili trudnoću, odlučili smo se za onaj drugi način, pružiti dom djetetu bez roditelja, očekujemo za koji mjesec da će naše zlato biti s nama...
Uglavnom vam hoću reći da uvijek postoji drugi način i da kad se sad osvrnem unazad više ne boli, tuga nestaje i zamjenjuje ju samo sreća i uzbuđenje

[piki]

Špelkica prekrasna vijest! Nadam se da ćete uskoro sve realizirati i želim puno sreće s vašom novom ljubavi!

[Muma]

Drage cure, došla sam vam dati podršku
Nismo ostvarili roditeljstvo na način da smo ostvarili trudnoću, odlučili smo se za onaj drugi način, pružiti dom djetetu bez roditelja, očekujemo za koji mjesec da će naše zlato biti s nama...
Uglavnom vam hoću reći da uvijek postoji drugi način i da kad se sad osvrnem unazad više ne boli, tuga nestaje i zamjenjuje ju samo sreća i uzbuđenje

Bravo! Nek ste i vi pronašli istinsku sreću na taj način ako već ne u obliku trudnoće. Vjerujem da ćete se brzo snaći i usrećiti jedno maleno čudo.

[Anitsirk 84]

Draga Špelkica sretna sam zbog tebe a i zbog djeteta koje će se uskoro narodit iz tvojeg srca a ne iz tvoje maternice,niste ostvarili trudnoću jer je to tako moralo biti i jer vas vaša beba več negdje čeka, znači samo je pitanje vremena kad će njegova mamica doći po njega ili nju

[željkica]

špelkica,bravo čestitam na hrabrosti,predivno je to!!!!!!želim vam puno sreće s vašom novom ljubavi!

[špelkica]

Hvala cure, i mi jedva čekamo, nikako da dočekamo

[žužy]

Lijepo je vidjeti malo sreće na ovoj temi
špelkice,baš sam nekak ponosna na tebe mada te ne poznam..

[mimi81]

Špelkice čekam s tobom taj trenutak susreta!

[Lotta81]

Špelkica divno. Puno sreće vam želim

[Njuskalica]

Uglavnom citam vase postove nisam neka od tipkanja ali evo da stavim jedan iskreni komentar.
Gdje boli neplodnost? Nema gdje ne boli,svaki dan boli jednako.
Nakon ostvarene trudnoce i uspjesnog poroda i dalje boli,a mislili smo da ce prestat kada u ruke primimo smotuljak.
Svaki dan kad pogledam to djete suze mi krenu. Nekako ta bol postane dio zivota.

Od srca zelim svima da ostvare trudnocu

[Ledamo]

Boli iz dana u dan, sve vise i vise..mada smo tek prvi put pokusali sa mpo..
Vise od ijednog pitanja, bole sazaljivi pogledi..Boli kad vidim, kako ljudi koji zanemaruju djecu iz prve su ih dobili.. Boli me, svaki put kad se pogledam u ogledalo, jer sam totalno razocarana, sa sobom, sa zivotom.
Danas sam cijeli dan preplakala..jednostavno, nije moj dan. Ovo cekanje ubija, znam da me jedino vi, koje ste ovo sve prosle jako dobro razumjete. I u onda u tome svemu, danas mi se javi dvoje ljudi, koji se godinama nisu javili, i izmedju svih ostalih pitanja, tu je bilo i ono neizbjezno: " i jel ima sta novo???? jel bebac na putu"..pa bas mi je to danas bilo potrebno!!!
Zelim vam svima puno snage..meni je danas nedostaje..sutra je novi dan, mozda ce biti bolje

[Anitsirk 84]

Draga Ledamo,mislim da je nama svima isto tako, mislim da nikad u životu nisam toliko primjećivala trudnice i male bebe oko sebe, šaljem ti malo svoje pozitivne energije koju imam sad dva dana, a par dana prije toga samo je lijevalo iz mene i lijevalo, nikako da stanem plakati, tako je... sutra je novi dan, i nova borba počinje i sutra ali nedaj se i nedaj...i mene ubija čekanje, ja još nisam bila u postupku,krečem sad u 9 mjesecu i nikako da se toga dočekam,moramo biti strpljive

[marincezg]

BB tvoji guraju, a moji ne guraju nos ne znam što više smeta.... ja mislim da ovi imaju svoje unuče od kćeri i da smo im mi "zadnja rupa na svirali" i da ih stvarno ne zanima.... pa mogli su bar iz pristojnosti ikada upitati bilo mene bilo MM... on je čitav dan s njima na poslu.... ali ne...eto, zato mislim da ih sve skupa boli neka stvar i baš mi je krivo... ne toliko zbog mene, nego zbog MM koji isto pati-i zbog njihove nebrige i zbog naših neuspjeha, samo manje pokazuje od mene...

vidis sandra i mm manje pokazuje od mene da mu je tesko...
takav je tip a sta se tice moje svekrve i svekra , svekrva je znala pitati par puta
a svekar nije nikad jer mu je neugodno.....
znao je ommene i odvest do vv ponekad ali nije nikad nista niti pitao, ali ja mu i ne zamjeram...
a sogorica je pitala mozda svega 2-3 x ali meni je nekak bilo bolje da me nitko nista ne pita....
jer sam se jednom razljutila na svekrvu, postavila je pitanje, znam zena nije nista lose mislila ali je
meni u tom trenutku cijeli svijet bio kriv, pogotovo kad sam bila na inekcijama...
pa valjda zato i vise nije nista htjela pitati....

[jojo]

Boli iz dana u dan, sve vise i vise..mada smo tek prvi put pokusali sa mpo..
Vise od ijednog pitanja, bole sazaljivi pogledi..Boli kad vidim, kako ljudi koji zanemaruju djecu iz prve su ih dobili.. Boli me, svaki put kad se pogledam u ogledalo, jer sam totalno razocarana, sa sobom, sa zivotom.
Danas sam cijeli dan preplakala..jednostavno, nije moj dan. Ovo cekanje ubija, znam da me jedino vi, koje ste ovo sve prosle jako dobro razumjete. I u onda u tome svemu, danas mi se javi dvoje ljudi, koji se godinama nisu javili, i izmedju svih ostalih pitanja, tu je bilo i ono neizbjezno: " i jel ima sta novo???? jel bebac na putu"..pa bas mi je to danas bilo potrebno!!!
Zelim vam svima puno snage..meni je danas nedostaje..sutra je novi dan, mozda ce biti bolje

draga Ledamo - nemoj tako....znam i sama kako ti je! mene sljedeć mjesec čeka prvi mpo, radim još nekoliko dana ( propala firma)......ali kao što si sama rekla sutra je novi dan i mora biti bolje, a tim idiotima koji je pitaju - ima li šta novog, reci da ima i da svaki dan svaćaš koliko idiota hoda po ovoj zemlji. tako ti ja rješim problem -jer su mi ti ljudi nebitno, oni koji su bitni neće pitati ( bar ne na takav način). glavu gore curo - sa 63. godine ćemo znati da smo barem pokušale!

[marincezg]

Najgluplji savjet i kometar koji netko može dati paru koji se bori sa neplodnošću je "samo se opustite....doći će kad se najmanje nadaš" Koje gluposti, kako da se opustim sa mm-ov teškom dijagnozom oligoasteno......kada nema nikakve šanse za prirodnu T, a tko zna hoće li ikada i putem mpo-a uspjeti...
Al sam shvatila da ljudi oko nas ne mogu pojmiti dubinu našeg problema što je i razumljivo jer nisu u tome, al onda ne trebaju davati tako isprazne komentare.
I shvatila sam da se svaka od nas treba znati nositi sa svim ovim na neki svoj način. I trebamo se znati nositi sa ovim kao par (sa svojim muževima, partnerima), ali i same sa sobom.
Mury doći će tuzi kraj draga znam da je tvoj put dug i trnovit, al dočekat ćeš svoje svjetlo.

mislim da sam vec negdje napisala da moja šogorica koja ima dijete od 6,5 god. a isto nije mogla ostati t. punih 14 god. nama je znala rec da se opustimo i da kad se najmanje budemo nadali da cu onda ostati t.
znam da oni nisu hodali po bolnicama jer nisu htjeli ici na mpo a znam i to da mi je rekla da ima policisticne j
to joj je otkrio njezin socij. gin.
uglavnom kad su se oni pomirili sa tim da nece imati dijete ona je ostala t. a bila je i koristila
homeopatske kuglice, neznam kak se to tocno kaze, pa sad tko zna kak je ostvarila t.
jeli homeopatskim kuglicama ili opustanjem.....
uglavnom postala sam nekak ravnodusna u zadnje vrijeme mozda dok ne dođe 10 mj

[Rominka]

Nemojte me tjesiti. Nemojte se zamarati s mojim rijecima. Samo tonem, nekako, danima vec nemam nade. Znam da je trenutno, znam da ce proci, znam da cu se opet uhvatiti u kostac sa svime. No danas su mi suze dosle, doslovce, do grla i to jako jako jako boli. Ta fizicka bol kad zaustavis suze i jecaj u grlu....uzas! Danas ne vjerujem da cu biti mama, da ce moj muz biti tata, da cemo biti roditelji. Danas ne vjerujem da postoji sansa...danas me sve to boli, i nemam snage okrenuti broj telefona i dogovoriti jos jedan u nizu, pregled....danas sam jednostavno jako tuzna, ali molim vas nemojte trositi vrijeme na ovu tugu. Meni je bilo potrebno izbaciti to, procitati i osvijestiti....kad tuga prodje, bit cu opet snazna i jaka i spremna za borbu....

[bubekica]

Rominka, saljem veliki hug!

[Ledamo]

Cure hvala vam na vasoj podrsci, pozitivnoj energiji Danas se osjecam vec bolje, opet gledam malo pozitivnije na sve..nadam se da ce taj osjecaj i potrajati.
Od jucer su mi izgaseni svi telefoni, mobiteli, skype..potrebno mi je jednostavno da budem sama sa sobom.
O nasoj odluci da cemo raditi mpo rekli smo samo najblizima. Mom tati je neugodno postavljati pitanja o tome, ali tu i tamo javi se, te upita samo kako sam. Medjutim moja svekrva me toliko u zadnje vrijeme izludjuje..Kad smo se vratili sa transfera, tek smo tad rekli da je sve gotovo...i od tad, nijedan razgovor nije prosao, a da ona sigurno 2-3 puta ne spomene : "nemojte nikome reci. eto cak i ako vam uspje, ne mora nitko znati, da ste to radili". Naravno, necu sad ici od covjeka do covjeka i pricati o tome, ali po meni to nije nikakva sramota. Boli me ta njezina reakcija, jer to, hoce li netko znati ili ne, najmanje me zabrinjava

[Ledamo]

Draga Rominka, dobro je da si izbacila dio svoje tuge preko ovih napisanih bolnih rijeci..Mogu ti samo reci da te jako dobro razumjem i saljem ti jedan topli prijateljski zagrljaj

[marincezg]

Cure hvala vam na vasoj podrsci, pozitivnoj energiji Danas se osjecam vec bolje, opet gledam malo pozitivnije na sve..nadam se da ce taj osjecaj i potrajati.
Od jucer su mi izgaseni svi telefoni, mobiteli, skype..potrebno mi je jednostavno da budem sama sa sobom.
O nasoj odluci da cemo raditi mpo rekli smo samo najblizima. Mom tati je neugodno postavljati pitanja o tome, ali tu i tamo javi se, te upita samo kako sam. Medjutim moja svekrva me toliko u zadnje vrijeme izludjuje..Kad smo se vratili sa transfera, tek smo tad rekli da je sve gotovo...i od tad, nijedan razgovor nije prosao, a da ona sigurno 2-3 puta ne spomene : "nemojte nikome reci. eto cak i ako vam uspje, ne mora nitko znati, da ste to radili". Naravno, necu sad ici od covjeka do covjeka i pricati o tome, ali po meni to nije nikakva sramota. Boli me ta njezina reakcija, jer to, hoce li netko znati ili ne, najmanje me zabrinjava

e draga moja to mi je jako poznato "nemojte nikom pricati"....
mm ima strica koji zivi sam i naravno ima i godina....ali moji svekici
su nam rekli nemojte stricu nista pricati, i naravno da nismo
ali njih smeta sta smo mi pricali i nasim susjedima, (mlađa ekipa)
s kojima sam si dobra, tipa idemo jedna drugoj na kavu
pa ono helouuu nemogu vjecno nesto skrivati, zasto i bi
mene to nije sram a njih tko sljivi....

[marincezg]

Nemojte me tjesiti. Nemojte se zamarati s mojim rijecima. Samo tonem, nekako, danima vec nemam nade. Znam da je trenutno, znam da ce proci, znam da cu se opet uhvatiti u kostac sa svime. No danas su mi suze dosle, doslovce, do grla i to jako jako jako boli. Ta fizicka bol kad zaustavis suze i jecaj u grlu....uzas! Danas ne vjerujem da cu biti mama, da ce moj muz biti tata, da cemo biti roditelji. Danas ne vjerujem da postoji sansa...danas me sve to boli, i nemam snage okrenuti broj telefona i dogovoriti jos jedan u nizu, pregled....danas sam jednostavno jako tuzna, ali molim vas nemojte trositi vrijeme na ovu tugu. Meni je bilo potrebno izbaciti to, procitati i osvijestiti....kad tuga prodje, bit cu opet snazna i jaka i spremna za borbu....

drz se, bit ce bolje znam....
poslje kise uvjek dolazi sunce