danas je baš težak dan! gutam knedle. suze na rubu da poteknu. zbog puno stvari koje me more i ne daju disati. pa do kad????
 |
|||
|
|
|||
danas je baš težak dan! gutam knedle. suze na rubu da poteknu. zbog puno stvari koje me more i ne daju disati. pa do kad????
neznan jel samo takav dan, jel pitanje u ovom nikakvom vremenu od kojeg su svi lose volje, mozda najbolje da mislimo da je vrijeme u pitanju, jer naravno da nismo mi te koje smo toliko depresivne jer kako to moze biti????
Vatra i ja sam vjeciti optimista i pozitivac i sve to nesto po redu al danas ko da me neko polio ledenom vodom i nemogu se nikako ugrijati, baš nikakav dan, emocije pucaju sto na sat na sve strane...
tjesi me jedino sto s vremenom sve prođe, pa sad samo treba dočekat tu dovoljnu količinu vremena...i nadat se da je čim manja...
Svima šaljem puse i pošto je danas i međunarodni dan zagrljaja grlim vas sve puno puno...nema te kiše koja nije stala i pokazalo se sunce...
Pozdrav svima! evo, ja i MM čekamo veljaču i naš prvi AIH nakon više od godinu dana pokušavanja..i kako se veljača bliži, tako sam ja sve više jadna jer je uspješnost mala, a ja ne mogu da se bar malo ne nadam, a bojim se da ću opet završiti u suzama...još mi je gore što je čak mojih 6 prijateljica i kolegica trudno, a dvije su prije 2 mjeseca rodile tako da stalno slušam o porodima, trudnoći i bebama i mrzim samu sebe što im, iskreno priznajem, zavidim...a onda dođem doma i plačem jer ne sudjelujem u njihovom razgovoru...a ako još jednom čujem da mi je to sve od stresa i da se samo trebamo opustiti, vrištat ću!
Nisam se još pomirila sa činjenicom.
Drage moje hrabre žene, grlim vas sve do jedne....da, nikada ova bol neće prestati!!! Ja sam prošli tjedan dobila živčani slom, trebala u postupak, odem na svoju ruku briseve napraviti da sam "mirna", kad opet bakterija, klebsiella, i svijet mi se srušio, postala sam svjesna ( što je i većina dr. potvrdilo) da ako i zatrudnm nikada neću iznjet trudnoću zbog beštija, zaključak je da moram odustati, ne zbog toga jer nemamo js., ne zbog ložeg s-grama, nego zbog beštija ( ja ne mogu biti 2 mjeseca bez bakterija nakon najjačih antibiotika, a kako ću tek trudnoću iznjet, tada sam i sklonija beštijama, a ne smijem niti sve antibiotike trošiti)...i sad sam u fazi da se moram pomiriti i odustati od majčinskog sna, a kako?
Draga Mury da li je to tvoje razmišljanje da moraš odustati zbog beštija ili su ti to dr savjetovali?
Mury, imaš pp. Da mi je znati koji ti je dr to rekao?! Tko takvo što može prognozirati?! Takve su komplikacije jako rijetke, čak i kod onih kod kojih je potvrđeno prisutstvo bakterija, a masa trudnica ih ima. Bakterije nisu nerješiv problem - ima nas kojima zadaju masu problema i moramo se žešće pomučiti da ih se riješimo, ali davati ovakve prognoze?! Pa ja onda nikada ne bih ni ušla u postupak niti dobila dijete!
Mury, slažem se s frkom, mora postojati način.
Grlim te do neba, ne posustaj.
Posljednje uređivanje od Mojca : 22.01.2014. at 13:19
Mury potpisujem cure, a nije svaka bakterija niti opasna za trudnocu. Koliko trudnica ih ima... Vjerujem da vi nakon svega pusete i na hladno, ali to ne bi trebao biti razlog za odustajanje. Veliki zagrljaj.
Evo me....infektolog mi je rekao da mi je organizam slab,da sam sklona bestijama,i da mogu biti samo privremeno “cista“... a buduci sam zadnju trud.izgubila zbog enerokoka,strah me pomisliti da u trudnoci mi nadju bilo kakvu bakteriju,imam fobiju od njih....i kad sve zbrojom,znam da je nemoguce da ja u trud.budem bez bakterija,mislim da mi je bolje i ne pokusavat,ispametit cu od misli sto ako su bestije tu...ma ne mogu to psih.podnjet
Posljednje uređivanje od Mury : 22.01.2014. at 14:03
Draga Mury, danas je takav dan, prespavaj i biti će bolje. Mislim da beštije nisu nimalo bezazlene, ali ni razlog da odustaneš od svojih želja. Razumijem da si prošla grozne stvari koje ne bi nipošto htjela ponoviti, zato ti savjetujem da se prvenstveno pozabaviš svojim imunitetom da osnažiš malo organizam. Ostalo će doći vremenom na svoje
Mury
Ja sam krenula u novi postupak,novi grad,novu bolnicu, novo sve...i iako vec imam x postupaka iza sebe, osjecam se kao da mi je prvi put..
zovu me frendice, ja placem, ne da nisam sretna radi postupka, cak dapace,polazem velike nade u ovaj, dugoocekivani..
placem jer ce mi faliti sve moje doma, placem jer znam da se i one nadaju radi mene, ovaj put ces biti trudna kazu da me utjese..
a boli sve to skupa, bole prosli neuspjesi svaki put kada se nadas novom uspjehu..nadam se samo da cemo svi skupa jednom plakati od srece!
Ja danas ljuta ko pas! Ne samo da ne mogu dobiti svoje dijete nego mi nejde ni posvojenje......uf! Frustracije...
Šaljem ti jedan virtualni
Mury to sta ti je dr rekao nije uopce istina, da ces ti uvijek imati bestije.. Mora postojati nacin, mozda da si prvo sredis psihu jer je ona,nebis vjerovala,cesto uzrok brojnih bolesti, a ima drugih nacina i znam da ces se toga rijesiti..samo polako... Grlim...
Kameleon drzi se... I ja drzim fige!!!
kameleon, Mimi81
Vatra86
Posljednje uređivanje od Mury : 31.01.2014. at 07:30
danas je i meni bio mucan dan, inace sam veselko i uvijek imam roze naocale. nazove me frendica, koja ima hasimoto, 38g, visok prolaktin, intoleranciju na gluten, hrpu nekih antitijela za koja i ne znaju sta znace, mioma po maternici na sve strane….muz terato, 2% spermija ok, ko moj, i kaze mi- ne znam kako da ti kazem….i ja kazem- trudna si! da…. prirodno. nakon 3 ICSI, s 2-3 j.st, 1 embrij za transfer…uz najjacu stimulaciju (4X75IU na dan!) ….i sad je uz sve dijagnoze trudna - sjajno!!! evo nama svima poklon- jer nada fakat postoji! no svejedno me nekako nakon razgovora slomila tuga, proplakala sam nakon dugo vremena, za sve izgubljene trudnoce i pokusaje
znam da je tesko vjerovat, al ja cvrsto vjerujem da je biologija na nasoj strani. a zapravo ne vjerujem, tesko je vjerovat u takvu nevjerojatnu srecu.
Grlim vas i ljubim cure sve jakooooo.....
danas mi je grozan dan, knedla mi u grlu, plače mi se... prija mi ide u čet na punkciju u 1 postupku. a ja muku mučim sasobom. drago mi je zbog njih, al se gušim u svojoj tuzi što ja u postupku nisam došla do uspjeha, što je postupak prekinut i pitanje na koju ću terapiju uopće poćet nešto radit, nešto se dešavat. znam da i ja uskoro krećem u novi postupak, nadam se odgovarajućim lijekovima, da se i na desi čudo. skroz mi je danas grozan dan, izludit ću
u par dana se zaista sve skupilo: još jedna prijateljica objavila sretne vijesti - ja se naravno slomila, rodbina izrekla svoje ružne riječi, na poslu se teško koncentriram, samo mislim hoćemo uopće uspjeti sve poplaćati i preživjeti ... usto brak mi već jako trpi ovo stanje, rezervirali smo datum za MESSU u Pragu,a ja jednostavno nikako ne mogu smoći hrabrosti biti optimistična i vjerovati da ćemo tamo zaista nešto i uspjeti. Znam da je pogrešno, ali imamo najgoru dijagnozu azoo, genetski uvjetovanu, i nakon svih loših vijesti jednostavno nemam vjere u pozitivne rezultate
monet...ja sam se uvijek zatvarala u sebe,uvijek mi je bilo tesko nakon svakog neuspjeha o tome pricat,znala sam se zatvorit u spavacu i satima plakat,citat postove ovdje i plakat,plakat i samo plakat,nikad nisam pricala o tome! i onda smo nakon 4-tog postupka neuspjelog izasli i malo popili...moram napomenut da je moj dragi inace sutljiviji tip...i to vece je krenula prepirka,oko gluposti,moje mame,njegove mame dok nismo dosli do biti problema...moje sutnje,nikad do tada nisam vidjela mog muza da place
pricajte...placite...smijte se ali zajedno
cure grlim vas
cure drage
Sestra mi je neki dan poslala sliku nekog super kindaca i rekla da jedva ceka da rodim da nam ga kupi
Ma samo da rodim, ni ne treba mi nista. Nosit cu ga/ju u rukama i spavat ce s nama. Samo nek nam dodje.
Ja sam trenutno dobro i pozitivna san jer nam se blizi postupak pa se nadamo da ce biti treca sreca
Cure drage, budite hrabre
Tek krecem u mpo vode, a cini mi se da ni nemam snage za pocetak. Citam Vas vec dugo iz prikrajka, lomim se i placem citajuci te tuzne price i cijelo vrijeme se nadam da ce se meni dogoditi cudo. Ali nece.
Strah me da cemo ostati sami. Strah me da ce nas ovo razdvojiti. Toliko me puta zivot bacao na dno, i ovaj put se pitam hocu li izdrzati. Nekad si mislim da bi mm-u bilo bolje da nismo zajedno...
Draga aaria, moraš se boriti i ne razmišljati negativno. Ja mislim da se sve događa sa razlogom, to su sve kušnje..
Nekome se ova naša borba čini toliko laganom, neki su uspjeli i sada imaju djecu, drugi su došli do kraja puta i ostali sami. Svi se mi bojimo da ćemo možda ostati sami, ali se borimo dok god možemo. Svi bi mi dali sve što imamo za barem jedno malo biće koje bi bilo nešto od nas dvoje. Ali ako ostanemo samo nas dvoje znat ćemo da smo dali sve od sebe, i da je tako moralo biti
Biti će teško, možda puno suza ali morate biti zajedno u svemu, bit će vam lakše! Grlim te i želim ti da ti ovo putovanje kratko traje!!!
Sent from my iPhone using Tapatalk
Aaria!!glavu gore..neznam koliko pokusavate i koliko imate godina,ali samo pozitivno..svima nam je tesko i padnemo ali bitno se odmah dignuti..i cesto se pitamo zasto bas mi..a neko ko ni ne zeli ostvari mu se..nece vas razdvojiti..dapace,jos cete se vise povezati..dizat cete jedan drugog..
rastrgana izmedju "opusti se, prepusti se, doci ce" i "mozes probati ovo, probaj ono, mozda ovo pomogne, mozda bi mogli jos ovu pretragu"... mozda si sutra dopustim i raspadnem se do kraja, a onda hrabro sakupim komadice, obrisem suze, prkosno dignem nos i krenem dalje...
Bubek... Uh, kao da čitam svoje misli u tvom postu. Grlim te jako!
Ja sam rastrgana između nekog inata koji me tjera dalje, nade da će uspjeti i boli koja mi je na momente tako teška da želim samo mahnuti
Živcira me moj potpis, podsjeća me na neuspjeh i nemoć, a opet, ne želim ga izbrisati, ne želim zaboraviti sve stepenice koje smo prošli, sve strepnje utkane u mojih 6 mjeseci čekanja bete nakon postupaka...
I tako se često sjetim komentara jedne drage forumašice, treba prihvatiti činjenicu da neke od nas neće nikad postati majke putem MPO. Samo se nadam da ću imati mudrosti i hrabrosti znati stati prije nego se raspadnem tako da više neću znati skupiti rasute komadiće.
Kako li samo boli ta neplodnost da bi vrištat mogla, a plaćem u tišini sama i trudim se biti jaka.
U meni je, nazalost, negativnost ukorijenjena.
Svaki mjesec zadanjih par ciklusa meni izgleda ovako: imam mengu, nestrpljivo cekam da prodje, kujem planove : kad cemo se seksat/koje cajeve cu pit i koliko/sto ce mm piti/sto cu narucit s ebaya/kad cu pocet piskit lh trake. Kako se ovulacija blizi nervoza raste, strah me da se ne pokrijemo, ali pokrijemo se, samo sto se nista ne dogadja...I cim ovulacija prodje ja jednostavno ZNAM iste sekunde da nista ni taj mjesec, kako, ne znam, jer nisam ni jednom do sad bila trudna (jednom mi je nesto bilo cudno, moguce da je bila biokemijska jer mi je i test pokazao sjenu, ali ja sam sebe uvjerila da sam ga sigurno krivo radila) ali ja znam da sigurno nista i ubijam se u pojam ostatak ciklusa. Najgore bude par dana ranije kad vec po malo osjetim grceve, tad sam svadljiva placljiva i jadna (trenutno sam takva), ne znam kako me itko trpi u mojoj okolini. Ja sama u sebe ne trpim. Ne znam kako vi, ali ja NEMAM mira vec dugo, vrtim se u krug. Potpuno sam zanemarila druge interese i zelje, samo mi je dijete u glavi. Dani su mi se sveli na racunanje.
Znam da nema smisla, ali se ni ne pitam zasto ja, moj stav je vise UVIJEK meni. Puno bi mi bilo lakse kad bi promijenila nacin ramisljanja i stav koji je negativan, ali ne znam kako. Na zalost mislim da sam takva osoba, netko je ranije tu napisao, pripremim se na lose pa se ne razocaram previse, eto meni je to modus operandi, a umorna sam od toga.
Inace i mm i ja imamo 29god, za sad nije utvrdjen nikakav problem, spermio je ok, meni brisevi, papa, uzv, hormoni i sad zadnje ovaj ciklus hsg super po rijecima doktorice. Doktorica koja mi je radila hsg kaze kad ti bude kasnilo 3 dana napravi test, a meni je u glavi bilo mos mislit sto ce mi kasnit..
Jos malo pa ce biti 2 godine da cekam taj dan kad ce kasniti.
Uzas i sad dok citam sta pisem muka mi je od tog mog pesimizma, kojeg sigurno ne treba dodatno na ovom forumu.
I on se topi na sve te male stvari i oci mu pune suza... Ja to vidim makar mi ne pokazuje..
Boze dragi kako boli
I moj zivot se sveo na racunanje, cekanje, planiranje i plakanje. Ponekad pomislim da sam skroz izludila i da uskoro necu moci normalno funkcionirati
aaria, ljubilica
Mury, mila moja
ne mogu ni zamisliti kako se osjećaš. Samo ti želim reći da smo svi ovdje uz tebe ako ti ikako možemo ublažiti bol.
...jučer mi je u posjeti bila najbolja frendica s njene dve curke od 5 i 3 i pol god koje obozavam od prvog trena kad su iz bolnice dosle i naravno bilo nam je jako veselo i svasta nesto smo radile, crtale, puzale, pjevale, sve moje plisance skupile u kosaru za rublje i raznosile ih naokolo...kako to vec ide sa dve vesele curice...
...jutros evo ustala sam se i gledam kako sam to nazvala "dječje tragove" po kuci ...igracke tu i tamo, nacrtani papiri sa suncima, cvjeticima, razbacano sve i uzivam u svemu tome i istovremeno toliko jako neopisivo boli...suze idu same od sebe nekontrolirano...ja bi te djecje tragove stalno, moje, nase, al mogu ih samo sanjati a i taj san mi sve teze pada...
jos i kisa vani, pa hoce li to sunce konacno doci i meni, i nama svima koje tako prezivljavamo te djecje posjete...
Draga Nera,naravno da ce doci sunce..samo sta kod nas tu to ide dostateze..i cesto izgubimo nadu..ali glavu gore..
I ja sam ovih dana u nekom tmurnom raspolozenju..trudim se othrvati ,ali nekad je to jace od nas..stalno cujem za neku novu trudnocu i to je ono sta me svaki put deprimira..kao da kod svih ide bez prepreka,samo mi moramo kroz trnje da bi dosli do cilja...
Ja svoj plusic cekam vise od dvije godine i jos ga nisam ugledala..ali znam,vjerujem da cemo uskoro sve imate nase bebe..i da ce nas ova borba ojacati,jos jace povezati s nasim muzevima..cure,volim vas..vi svojom lavljom snagom dajete snagu za dalje..
i meni je danas jako težak dan,prijateljica i ja se nešto zapričale oko djece i na samo sekundu mi je palo na pamet kako bude naše dijete visoko pošto smo i ja i moj muž visoki, i onda onaj hladan tuš da se to možda nikad neče ostvarit, da nisam normalna ko ostale žene i da nesmijem više o tome maštat al ponekad me baš ponese al ubrzo se vratim na zemlju u bolnu, najbolniju realnost
Mi plusić čekamo više od 13g...
Posljednje uređivanje od Snekica : 23.02.2014. at 10:47
Snekica...zelim da ga sta prije docekas..
Drage žene,ja sam nova ovdje i naručena sam za MPO u 4 mjesecu,odnosno krajem 3 mjeseca idem po lijekove.
Ovo će mi biti prvi puta da idem u postupak.
A odlučila sam se prvim postom javiti baš u ovoj temi "Gdje boli neplodnost?"
Ja sam ostala neplodna prije godinu dana kad su mi laparoskopski odstranjena oba jajovoda
Za moju neplodnost zna samo moja obitelj,dvije prijateljice i naravno moj dečko s kojim sam u vezi 9 godina.
Njegovim roditeljima nismo ništa govorili jer sam ja zaključila da je tako najbolje za sve a pogotovo za mene samu jer znam da bi me njegova mama sažalijevala i u njezinim očima i ovako vidim da se pita zašto još nemamo djece.Kad od mog dečka sestra ima dvoje djece i kako da ja to objasnim takvim ljudima koji s time nemaju problema!?!
Koliko boli neplodnost?Mislim da je to toliko bolno da se ne može opisati i čitajući ove vaše postove pronalazim se u svakome.Meni se srce kida kad vidim ženu s dijetetom i pitam se "hoću li ja ikada svoje tako voziti u kolicima?" Za ljude kad me pitaju zašto još nemamo djece odgovaram da stignemo da ima vremena,da sve u svoje vrijeme i da mi uživamo jedan u drugome.Neda mi se ljudima obrazlagati svoje probleme.
A ja s svojom neplodnošću legnem u krevet,s time se po noći budim i ujutro se s time ustajem.Pitajući se zašto se to baš meni trebalo dogoditi.Zašto
Koliko tuge bude u mome srce,u mojoj duši,ta bol tako razara,baš ubija...
I s time da ja još nisam ni krenula u borbu za svojom bebicom a nadam se da će mi uspijeti od prve a opet toliko se bojim nadati da se ne razočaram.
danas je na posao navratila supruga od kolege, žena koju znam iz viđenja, no toliko da ipak zastanem i ljubazno ju pozdravim i pitam kako je. ona se požali da im je dijete stalno bolesno i pita mene da što mi već čekamo i da kad mislimo imati djecu. u tom trenutku sam doslovce poželjela joj fizički nauditi, ali sam samo rekla: kad
bog bude dao i ljubazno ju pozdravila i otišla...i doma popodne cijeli dan plakala jer od naše inseminacije koja je trebala biti ovaj mjesec nije bilo ništa jer uopće ne reagiram na klomifen. baš sam nekako jadna i imam osjećaj da me niti moji najbliži ne razumiju u potpunosti, jedino mi je utjeha kad čitam vaše postove, onda nekako osjećam da nisam baš sama u svemu tome.
Razmisljala sam da li da otvorim novu temu, ali mislim da bi se previse uzrujale. Na karnevalu spaljeno dijete "GAY DIJETE IZ EPRUVETE"
m.tportal.hr/vijesti/319359/Nakon-novinara-na-karnevalu-spaljeno-i-gay-dijete.html
još jedna nesanica...ova zbog prehlade ali u ovo doba dok ne spavam naravno pogledam forum i što se dešava zadnjih dana jer sam ajmo reć pa čak malo i izbjegavala pogledat i pročitat...ono kao nestat će ako zatvorim oči
Jer možda sutra
" I onda u tišini dođe trenutak kada hrana nema okusa
kada cvijeće nema mirisa i
nebo nema boje...
I trenutak tako intenzivan
dok pokušavamo uloviti novi dah
dok shvaćamo da smo još tu
dok tračak razuma probija tamu tuge
U tom trenu suze sporije krenu
Tišina postaje manje glasna
Ali hrana još neko vrijeme neće imati okusa
i cvijeće će zamirisati tek nakon zadnje suze
u trenu kad tišina ponovo postane tiha...
Tada se polako dižemo
tada srce pokušava ponovo da kuca jače
jer možda sutra
donosi tren u kojemu je ponovo
svijet prepun okusa, mirisa i boja
Jer možda sutra..."
Nera29,
pjesma je predivna, tako dobro opisuje našu bol. Samo se nadam da će zaista doći to "sutra"...
meni je najteze u ovoj IVF borbi sto su sanse uvijek protiv nas, al ne mozes dobiti ako ne igras..... to meni udara direkt na zivce i od svega se najvise bojim da ne postanem cangrizava, frustrirana i naporna osoba, sebi, svome muzicu i prijateljima. trudit cu se da ne, da zadrzim vedar duh i nekako prihvatim sudbinu. Jer sta nam drugo preostaje?
nera prekrasno... i toliko dobro znano...
svima zagrljaj saljem.
Točno to.boogie woogie prvotno napisa
meni je najteze u ovoj IVF borbi sto su sanse uvijek protiv nas, al ne mozes dobiti ako ne igras..... to meni udara direkt na zivce i od svega se najvise bojim da ne postanem cangrizava, frustrirana i naporna osoba, sebi, svome muzicu i prijateljima. trudit cu se da ne, da zadrzim vedar duh i nekako prihvatim sudbinu. Jer sta nam drugo preostaje?
Točno takve misli se meni motaju po glavi.
Bojim se da ne postanem ko jedna od onih starih usidjelica,kojoj smeta sve i nema živaca za ništa i nikoga.Još mi samo mačke fale...
Več vele da sam se promjenila...
ma neki ljudi su zbilja bezobrazni, ne treba nikom nista govorit. treba reci- oduvijek sam zeljela djecicu, ali kad vidim ponasanje djece prijatelja i poznanika, nekako muz i ja gubimo volju. al to samo tim bezobraznima naravno
žužy ti se zezaš al meni stvarno fali neki kućni ljubimac. I ja sam se promjenila drastično. Postala sam baš živčana i kratkog fitilja. Iskreno jedva čekam da ova agonija završi. Makar bez djeteta ali da mogu sama sebi reći-eto probali smo, napravili sve, nije išlo - život ide dalje.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
