...i mene boli...i mog muža boli..boli sve,svaki dijelić duše i srca...toliko je jaka ta psihička bol da je osjetim...opali me svaki put kad vidim neku trudnicu,mamu s kolicima,bebicu...ljuta sam na sebe,na muža,na cijeli svijet...zavidna,ljubomorna sam...jako ružno,ali jesam i ne mogu si pomoći...samo se nadam da će to proći...možda ću otupjeti i to više neću osjetiti...samo da ne boli,samo da ta bol ne para srce mom mužu...ne mogu ga gledati da toliko pati,a ja patim i zbog bebice koju nemamo i zbog patnje mog muža...samo da ne boli...