jako lijepa tema...
čitam sve ovo i mogu se stopit sa svakim osjećajem i razmišljanjem svih vas. koliko toga zajedničkog a povezuju nas samo riječi na ekranu...meni je to super, divno i lijepo. mogu reći da se sigurno osječam puno puno bolje od kad misli i riječi dijelim sa vama. toliko me puno ljudi kroz svakodnevnicu okružuje, a toliko malo njih osječa moju bol i tugu, ustvari toliko malo njih uopće prepoznaje te osječaje koji meni izviru na svakom koraku, u svakom postupku i svakom proživljenom trenutku. sad sam u fazi kad mi ta neispunjena želja okupira veliki dio inače veoma lijepog života. a najveći strah koji me svakodnevno obuzima jest taj da neću imati priliku baš nikada ispričati priču kako smo i mi proživljavali sve i svašta i kako je bilo teško, al se dobro i sretno završilo pa smo sve nekako lakše prebolili. eto to je strah od kojeg me jeza prolazi, zaboli želudac i stisne u grlu...da to je taj najogromniji i najstrašniji moj strah! a ja to ne želim, ne želim biti tolika žrtva, ne želim biti pod tolikim utjecajem...želim živjeti život punim plućima! pa misli lete, prolaze, pa sama sebe tješim, doći će kad tada, bit ćeš i ti sretna...pa onda tuga, nevjerica, sumnja i strah i tako iz dana u dan...i prolaze ti dani, takvi svakakvi i ružni. onda se javi krivnja, kako si mogu dozvolit takve osječaje. pa ima onih koji se sa time bore godinama, a ja se nakon samo dva neuspjela pokušaja usuđujem osjećati loše i gubiti nadu. ali to je moje pravo, pa me mm tješi i kaže da smijem, mogu i moram biti tužna... "moraš to odradit na svoj način. ne slušaj nikog osim svog srca duše i mene (na ovu se riječ uvijek nasmije), ...jer moraš shvatit da je normalno da te nitko ne razumije što znači da ne prolaze ni sličnu a kamoli istu situaciju, a mi moramo biti sretni što toliki nama dragi ljudi nisu morali osjetiti ovoliku bol". sigurno mogu reći da su to rječi koje mene vode i koje meni daju snagu za dalje...jer jedva čekam trenutak kad ću mu vidjeti onaj njegov poseban sjaj u očima koji mu se pojavi svakog puta kad je sretan...a najsjajniji će biti sigurno kad svoje dijete primi u ruke...jer...mi smo mladi, dobri, pošteni i zaslužujemo biti sretni i borimo se i borit ćemo se da nam netko ili nešto ne oduzme to "pravo"!!!