Drage moje, evo i danas mi je jedan od onih dana kada me boli ne znam više niti gdje, ali boli za ne izdržati Suze samo teku i teku...
Boli me to što mislim da Bogu nisam bitna, da mu nije stalo do mene, iako Mu se stalno molim, postim...jer kad vidim tko sve ima djecu, i kako ih bez muke dobije,a ja - mi koji se toliko patimo još nemamo svoje smotuljke...imam osjećaj da mi je okrenuo leđa, a sve zato što Njega sve češće optužujem kako mi može ali neće pomoći....
Boli me to što sam se nekada radovala postupcima, a sada kako se postupak bliži, meni se ledi krv u žilama, jer vidim još jednu negatinu betu u nizu, najradije bih odustala, dignula ruke, ali želim opet poduzeti sve što je u mojoj moći...boli me što su mi sve nade potonule, i mislim da nikada neću uspjeti, da mi je sudbina bez djece već davno zapisana zvijezdama...već vidim da neću uspjeti niti u MB, bez obzira što mi se tamo pruža mogućnost koju u našoj zemlji nemam...boli me to što godine prolaze, a ja ne da sam na istom, nego i niže, svako malo mi se nameću prepreke kojima se niti najmanje nisam nadala...boli, boli, boli....