drage, vidim da se borimo s istim situacijam i malo je lakše jer sam već mislila da ja pretjerujem da sam emotivno slaba pa da me sve pogađa...vidim da mi se u zadnje 3 god. smanjio krug prijatelja al moram biti iskreno da i za ovo malo više nemam snage.Neda mi se objašnjavat ljudima da me njihovi "dobri savjeti" ne zanimaju, da to kaj je frendica od njene frendice s posla imala isti problem i da je brzo ostala trudna....mislim svi smo pojedinci i svatko se bori s svojom mukom i tu smatram ne postoje sličnosti. U 3g. sam prošla i bolesti i operacija tako da sumljam da postoji još jedna osoba koja ima isti problem kao ja. Sve smo slučaj za sebe tako da mi ti savjeti ništa ne pomažu.I nije mi utjeha kad me sažaljevaš i komentiraš pa budete, opusti se, uživaj dok još nemaš bebu jer onda nemaš vremena za ništa... Pa ljudi onda nemam vremena zbog malog stvorenja koje je tvoj život mislim ko da mi sad imam vremena. Svaki drugi dan idemo na UZV, trči po bolnicama traži di se radi koja pretrega, moli boga da te na poslu nitko ništa ne pita jer te nikad nema, trči vamo-tamo, čekaj u bolnici svoj red...Šta mi imamo vremena?mi uživamo u ovome?