evo do sad sam bila dobro,a danas mi je srce raspodjeljeno na dva dijela,jedan dio je presretan,postala sam tetka-moje malo zlato -joj koliko čovjek može voljeti tako malo biće,ma obožavam ga,stalno bi ga nosila,mazila, ne puštam ga iz ruke presretna sam-dobro smo i profeštali,nazdravljali ,plakali od sreće...
a drugi dio se sjetio mog malog anđelića,pa mislim koliko bi sad bila trudna,pa joj,kad će feštat i nazdravljat mom djetetu,mojo sreći...kad???
koliko još moram čekati...ponekad mi se čini ko vječnost...
ponekad boli previše..