dan je počeo dobro,slobodan dan.buđenje s dragim,ja sretna-onda ode muž s prijat. na kavu ja doma sama, uhvatila se čišćenja,navila muziku i onda ko grom iz vedra neba,pogodi me neka tuga,sjetim se kako sutra idem kod dr. na dogovor za ivf.ajme pa opet sve ispočetka.bockanje,punkcija,čekanje...i gotovo,suza suzu stiže,a kako sam bila sretna kad sam prošli put ugledala veliku betu-prvo što sam pomislila bilo je-nema više prolaženja kroz sve to ali eto,Bog je htio drugačije,sad Ga samo molim da mi da snage-onda me zove mama a ja se javim sva sretna,nesmije primjetit moju tugu,bol...sve to nosim sama na srcu,iznutra propadam izvana sva jaka,sretna ,nasmijana...
Ali jednog dana,kad budem bila sva bucmasta s ogromnim trbuhom,neću se morat pravit jer će onda moje srce i duša orit od sreće