i danas opet boli i boli,samo mi se plače,suze idu i idu,možda je krivo i ovo tmurno vrijeme,možda i neka samoća,dragi radi a ja tonem,kao i zadnjih evo 8god.mislim o istoj temi,istoj želji,istoj boli i tuzi...jučer sam posjetla prijateljicu,ostale smo skupa trudne,ona sad u 8 mj. i kad sam je vidjela onako predivnu okruglu,ponosnu i sretnu ,uh...odmah se sjetim mog malog anđelića koji me napustio,tako bi i ja sad bila,pa zašto,zašto nisam,zašto???? još malo pa bi ga ljubila,mazila,čuvala a umjesto ja njega sigurna sam da on sad čuva mene..
znam,bio je samnom samo 9 tjedana ali bio mi je sve,sva sreća ovog svijeta..željela sam ga,voljela još više...

nemam se kome izjadati,muža mi je više i žao nije ni njemu lako,mojima još teže,moram bit hrabra i sretna zbog njih,hvala na ovom forumu i temi jer mi puno olakša moju bol i daje snagu za dalje...