mury,draga..kao da sam ja to napisala,mi brojimo 8 godinu..svake godine moji dođu kod mene na ručak,puna kuća i onda kad svi odu,osjećam tu samoću,tu bol i tugu koja je sve jača i jača..onda se isplačem,uvijek mislim da će mi onda bit bolje ali nije..ništa ne izlječi tu bol,samo bi jedan mali anđeo to mogao...
drži me pomisao ma sigurno ćemo drugi Božić bit utroje...molim Boga da mi da snage da izdržim ovaj mjesec jer za sv. nikolu mi je bio ternim,ajme mislila sam koji poklon ali eto.. čekam i taj dan,čekam moj najljepši pokon..