Bubekica .
i meni bude lakše kad se ispucam, kad izbacim iz sebe sve što me tišti, kad se isplačem.
Osobno sam isto željela napisati pisma najbližijima i pokušati im objasniti s čime se nosimo, ali shvatila sam da ništa od toga jer njih većinu jednostavno nije briga, svi oni imaju svoje živote -djecu i mi smo za njih samo ogorčeni par. tu riječ ću pamtiti cijelog života - "ogorčeni". prošlo je skoro godinu dana od kad smo bili nazvani da smo ogorčeni na boga i na bližnje (braću)i tada je moj suprug rekao da nek si prvi put u ovih 5 godina odvoje pola sata vremena da im objasnimo kroz šta prolazimo, barem ukratko. ali može se i pogoditi - nitko nije pronašao vremena.
zanima me, kako reagiraju na takva pisma ili razgovore??? dal to na kraju ima smisla???