draga Ledamo i oko mene svi imaju djecu.. I sestra i sestrične i prijateljice....Znam kako ti je nažalost.... Jednom sam već pisala da imam osjećaj da ću cijeli život biti samo kuma i tetka i kupovati tuđoj djeci poklone. Ja znam za sva sniženja dječje robe i stvari. I javljam svojima kojima je ta informacija bitna. Ponekad imam feeling da nisam normalna... S tolikom pažnjom biram i čarapice za nečiju bebicu..Pa do kad? Hoću li ja doživiti da i meni dolaze u babinje i maze moju bebicu .. Ili da skupa s bebicom čekamo tatu na vratima kad se vraća s posla? Da li ćemo ikad slaviti dječje rođendane? Imati neprospavane noći jer rastu zubići ili plače u snu? Doživjeti da imam prvašića?? Srce mi se kida