jucer rodila prijateljica, predivnog sincica, a ja zaspala u suzama - hoce li na mom fejsu ikad pisati - cestitam mamice...
 |
|||
|
|
|||
jucer rodila prijateljica, predivnog sincica, a ja zaspala u suzama - hoce li na mom fejsu ikad pisati - cestitam mamice...
hoće bubi hoće!!!!!!!!!nemoj nikad sumljat u to znam da je teško al nemoj posustat!!!!!!!!!!bubekica prvotno napisa
Bubekica
Izgleda da je danas neki tužan dan.
Dok sam išla po nalaze i naručiti se na još jednu od bezbroj pretraga koje sam do sada obavila, došlo mi je da se jednostavno okrenem i odem. I tada mi se pojavilo pitanje; o hoću li ikada biti mama? Koliko još svega ovoga moramo proći?
U potpuno te razumijem, par dana kako sam došla doma iz bolnice frendica mi javila da je trudna, mislim i to mi je neka frendica, mogla je još malo pričekat s tom viješću, isto tako plakala sam cijelu noć, i sad mi se javlja kako povraća zbog trudnoće a ja molim Boga da i ja več jednom počnem povračat ko i ona, mislim da je to sve zajedno prestrašno što mi moramo proživljavat, ali rekli smo i ja i moj dragi da se ne predajemo, da će našom kućicom kad tad trčkarat djetešce koje će nas zvati mama i tata pa makar i jednog dana posvojili, bez djece nećemo biti i GOTOVO... tu nas nitko neće spriječiti, dal će rasti u mojem trbuhu ili će izrasti iz mojeg srca to ćemo još vidjet
Cure moje, šaljem svima big big biiiiig hug! Nek vam što prije dođe dan da ugledate plusić, veliku betu, malo hrabro srce kako kuca i velikog bebača kako se rita u vašim bušama. I znam da će taj dan doći jer nećete odustati, bit ćete uporne i tvrdoglave, gurati i više nego možete...i sve će se isplatiti.
Oh draga, grlim
..i dok frendice kukaju kako ne spavaju noći u komadu jer ustaju bebama, ja često cijelu noć provedem u suzama, ne zaspim ni minute...sutradan sva u podočnjacima na poslu, i pravim se kao da ništa nije bilo... a budala vidi kako sma provela noć
Drage, ja sam došla u situaciju da više od silnih prijatelja s svoje i muževe strane nema više nikoga tko nije trudan ili je nedavno dobio bebu. Tako da jako dobro znam što je zaspati u suzama. U 2 g. su se svi izredali i ostali smo samo nas dvoje
Spremam se u jos jedan postupak,.... Koliko jedva cekam sa druge strane me toliko strah,.....bojim se neuspjeha, a opet bojim se i ako ostanem trudna gubitka trudnoce,.....cetvrti put to ne bih mogla prezivjeti,......ne znam ni da li sam vise normalna,......stidim se priznati da sam ljubomorna kada vidim neku trudnicu,.....nakon prvog gubitka mojih bebica, niko sem mog muza nije pokazao razumjevanje,...niko,.....osoba koja mi je bila kuma a ujedno je i sestra mog muza niti jednom nije dosla ,nazvala upitala kako se osjecamo,....od tada sam prekinula svaki kontakt sa njom,.....ona je sada trudna,.....a mene boli njena trudnoca,.....ne znam ni kako da to objasnim, ja tom djetetu zelim sve najbolje u zivotu koji je pred njim,....ali me njena trudnoca a ujedno hladnoca prema mojoj nesreci toliko bacila u ocaj,......zene drage jesam li ja normalna?? Prijateljica koja je ostala trudna nakon mog drugig gubitka trudnoce je jako njezno i pazljivo meni saopcila svoju trudnocu i meni je to jako jako znacilo sto sam primjetila da joj je tesko radi mene,....a sestra mog muza je samo dosla i bez imalo osjecaja rekla da je trudna,....kao da je nas gubitak nevazan,......uzasno se osjecam uzasno,......da stvar bude gora termin joj je u mjesecu kada sam ja izgubila bebe,......nemam vise snage da mislim o tome (a u biti stalno mislim),.... ne zelim joj nista lose,....dapace,.... Ali me jako boli,.......i opet se pitam jesam li normalna,....jeli taj osjecaj normalan,......sama grebem svoju ranu svakodnevno, a znam da ne bi smjela,....znam da moram gledati naprijed,..ali ja nazalost samo se vrtim u krug,...sorry svima ako vas "davim",...... ali jednostavno sve vristi u meni,......
Draga Lulu,kao prvo žao mi je zbog tvojih beba, a na tvoje pitanje Jesi li normalna što te boli trudnoća od prijateljice odgovorit ću ti da si potpuno normalna i vjerujem da želiš tom djetetu sve najbolje ali te preuzela ljubomora, zašto ona a ne ja,slična situacija je bila i kod mene, par dana kako sam došla doma iz bolnice nakon što su mi izvadili oba jajovoda , jedan jajnik i dio drugog jajnika meni je prijateljica poslala poruku da je trudna i da samo ja za sad neka znam, mislim da sam cijelu noć zbog te vijesti plakala,i ja ti se stalno vrtim u krug, mislim da nema dana kada ne plačem, makar mi svi govore neka razmišljam pozitivno da se moram čuvat zbog umjetne oplodnje, lako to veli onaj koji to ne razumije...al trudim se kolko mogu... nema dobrih dana samo loših i manje loših, a muž isto tako nezna se baš nositi s mojim fazama plača pa mi je onda još gore, i isto tako sve vrišti u meni,potpuno te razumijem
ne pišem baš,al vas stalno čitam...evo danas sam otišla po uputnicu za pregled i tam mi se trudnica žali kak je trudna,ali mora mirovat zbog komplikacija,a ja si mislim da bar ja moram mirovat zbog trudnoće,a ne samo dok čekam betu,druga se žali kak joj je muka već prvi dan kad mora ići radit papu,jer je to grozan pregled,a ja si mislim kak jedva čekam punkciju(valjda desetu),bez anestezije i daj bože transfer,pa makar i onakav kaj traje pola sata i iza kojeg jedva stojim na nogama.
oprostite kaj vas gnjavim,ali znam da samo vi razumijete kroz kaj prolazimo,a ja danas nekak depresivna...ne znam ali kak sam sve duže u mpo priči,sve manje imam razumjevanja za takve svakodnevne probleme ljudi koji nisu u mpo.
pusa svima
Draga iberc
Draga Iberc primi puno puno zagrljaja
Danas je i meni loš i tužan dan
Nisam neko vrijeme bila na ovoj temi,ali svako toliko me nešto posjeti na tu bol koja se skriva u srcu,kao recimo neki dan kad sam išla nećaku kupit trenirkicu.Kako se baš ne razumijem u te brojeve,pitala tetu za pomoć jer nećak iako ima 2g. malo je veći od svojih vršnjaka,pa se teta čudila,divila i počela me ispitivati,pa s koliko se rodio,pa sigurno vam je bilo teško,kakav je bio porod..odmah me zaskočila pitanjima ,mislila sam joj reći da se tu radi o mom nećaku ali nisam,prešutila sam..jer..tako mi je u tom trenu pasalo da netko misli kako ja imam dijete,tako mi je bilo lijepo tih par minuta "biti" nečija mama..
kiki30
Joj kiki30
Ah kiki30
kiki30
moja je nećakinja copy paste mene i ljudi uvijek komentiraju kako smo iste, čak i šogorica..
kada dođe na vikend kod mene, i ja imam kćerkicu
a svejedno se veselim tim vikendima..mala je stvarno, ista ja..
i dok ju gledam, mislim, valjda će i moja curica jednom biti baš takva!
kameleon, ma nek liči i na tatusamo da se mi na jednoj od idućih kavica nađemo trbušaste
Sutra je 6 mjeseci...6 mjeseci ljubavi naše kako ste nam svojim odlaskom nanijeli toliko tuge i boli...ponekad je ta bol nesnošljiva, razdire svaki komad tijela i duše, srce se raspalo na milijun komada, ne znam kako uopće više kuca...ljubavi naše čime smo zaslužili da nas ostavite? Dobro, vjerujem da vam je tamo negdi puno ljepše nego što bi bilo ovdje uz nas...ok, ako je tako, onda mi je lakše...i nadam se samo da i za nas tamo negdi čuvate mjesto, da ćemo se sresti i nadoknaditi svo ovo izgubljeno vrijeme...ali isto znajte jedno, tih 5 mjeseci dok su vaša srca kucala pod mojim ste nas činili najsretnijim bićima na svijetu, najsretnijim, ali i najzabrinutijim, jer osjećela sam.... prevelika je to sreća bila da bi trajala, imala sam osjećaj od samoga početka da će mi vas Bog rano uzeti...da mi neće priuštiti još i tu sreću da čujemo vaš prvi plač, da vam mijenjamo pelene, kupamo vas, mazimo, ljubimo, stavljamo u topli krevetić, pjevamo uspavanke, da imamo neprospavane noći...dobro, i sada imamo te neprospavane noći, ali noći ispinjene suzama i mojim plačom...ipak, hvala Vam što ste me rano počeli lupkati, već od 13-og tjedna, jer žudila sam cijeli život za tim udarcima, za bolom rađanja ( hvala vam što sam i to osjetila)
Ali jedno vas molim nađeli naši, molim vas da nam izmolite kod Boga barem jednog bracu ili seku koji bi malo utažili ovu bol...znam da je to skoro pa nemoguće, znam da se ne mogu baš nadati tomu, ali ako vam je imalo stalo do nas, izmolite nam tu utjehu... ;-( ;-(..
Zauvijek ćete biti u našim srcima!!!
Mury... velika, prevelika je to tuga... neka te čuvaju tvoji anđeli
Oh, kad bi barem poslali vam bracu ili seku, da ostane u vašem zagrljaju... ja se nadam da budu, jer nada - umire posljednja. Jako te grlim
Ova tema mi je tako teška, a uvijek je iznova čitam. I svaki puta suze klize niz lice... Zbog svih vas, zbog mene...zbog praznine u mom naručju... Našoj mrvici, da je ostala s nama, bi sada bilo godinu dana.
Mury
Neka vam dragi Bog usliši molitve...
mury
Mury draga,neka ti tvoji anđelići što prije pošalju utjehu, nek bude i braco i seka!
Plačem ali ni suza više nema.
Mury, nemam riječi..i zato
i neka se tvoja velika želja ostvari što prije...
Teška je ovo tema i priznajem da do sada nisam imala hrabrosti
podijeliti svoje osjećaje koji su ponekad totalno isprazni.
Jer da je moja mrva odlučila živjeti, danas bih uživala u blagodatima trudnoće.
Ovako mi je ostala samo neizvjesnost...A to je ono najgore od svega, ta prokleta neizvjesnost...
mrzim ovu temu... cure, grlim vas... i nemam ništa pametno za reći
Cure moje
Mury
I sigurna sam da će tvoja beba doći, da još samo malo čeka. Zna da ima hrabru, prehrabru mamu. Sigurna sam. Svaki put tvoje su trudnoće trajale duže. Jednom će trajati dovoljno dugo. Težak put imaš. teži od mnogih, ali bit će uspješan. Mora biti. Drži se, Mury.
Mury, i ja mislim da im je gore ljepše ali svejedno užasno boli. Ja nekako vjerujem da ćete na kraju uspjeti
Mury,Tikki.... Nemam rijeci... Ja se ne mogu pomiriti s činjenicom da je gotovo i da neću biti mama,a kad suze krenu, samo se sjetim vas i pomislim: dobro je,jer bar takve boli nisam doživjela...uopće ne mogu zamisliti koliko boli mame andjela, kad mene ovoliko boli...a nikad nisam bila trudna i nemam pojma sto je to
Nema rijeci koje vas mogu utjesiti..
Uvjek se iznova isplačem na ovoj temi .. Cure grlim vas i ljubim..
Prije 2 mjeseca sestra mi je rekla da su odlucili imati jos jedno dijete..danas mi je javila da je trudna..Nemojte me pogresno shvatiti..presretna sam sto cu ponovno postati tetka..sretna sam jer joj se zelja ispunila..Uvijek sam ja bila ta, od nas dvije, koja je bila bolja ucenica i uspjesnija na poslovnom polju..ja sam uvijek bila ta koja je bolje zaradjivala..dala bih sve to da mogu samo mrvu njezine plodnosti imati..Volim moju sestru i mrzim samu sebe sto danas osjecam bol u dusi
draga Ledamo i oko mene svi imaju djecu.. I sestra i sestrične i prijateljice....Znam kako ti je nažalost.... Jednom sam već pisala da imam osjećaj da ću cijeli život biti samo kuma i tetka i kupovati tuđoj djeci poklone. Ja znam za sva sniženja dječje robe i stvari. I javljam svojima kojima je ta informacija bitna. Ponekad imam feeling da nisam normalna... S tolikom pažnjom biram i čarapice za nečiju bebicu..Pa do kad? Hoću li ja doživiti da i meni dolaze u babinje i maze moju bebicu
Ljubilice koliko god da sam se danas suzdrzavala da ne placem, sad nemam vise snage...tvoj post me je totalno slomio
I mene lomi svaki dan
Sad bi mogla do jutra plakati...
Danas je Dječji sajam u Areni. Poželila sam otići, al definitivno nemam šta tamo raditi
Grlim cure....
Meni se u zadnja vrijeme aktivirao neki odvratan obrambeni mehanizam - sumnjam u svoju sposobnost da budem dobra mama. Odvratan osjecaj.
Predamnom je novi postupak, nosim se s tim potpuno ravnodusno, kao da promatram sa strane.
cure
Bubek, znam kakav je to osjećaj. Isto to se i meni događa.
Nekako sam ravnodušna prema svemu tome već dulje vrijeme.
I polako neke druge stvari stavljam u prvi plan.
Je li to obrambeni mehanizam ili sad već nešto drugo, ni sama ne znam.
ljubilice i ostale cure šaljem vam jedan veliki topli zagrljaj..... meni kao i vama..... čekam 7.10. da napravim betu. 5dnt nemam nikakve simptome, pa mi se učini da ipak imam, jedan trenutak imam ogromnu nadu, a već drugi nema ni N od nade. imam ime za svoju bebicu, za curicu i za dečka, znam tko bi im bili kumovi, izmjerila sam u svojoj sobi gdje bi stavila krevetić.... imam sve ali nemam bebicu.
Uh, ne mogu vas ni iščitati do kraja od suznih očiju. A mislim da nema ni adekvatnih "smajlića". Grlim vas sve jako i nek više dođu te bebe.
Oh cure moje, opet ste me rasplakale, opet sam se našla u svakoj vašoj riječi
Cure moje saljem vam veliki zagrljaj! Budite hrabre! Muzic i ja se trudimo za našeg bebaca 4 godine,prošli smo 3 ivf bez uspjeha, nijednom nisam ni dočekala betu! Prije mj dana kuma mi je javila da je trudna, tu noć nisam spavala, proplakala sam svoje dok me nitko nije gledao...tesko je!
S obzirom da moja draga nema profil tu na rodi nego na forum.hr ja ču biti tolko slobodan i nazalost u ovoj temi postati par njezinih crtica. Danas je opet loš dan iza nas. Sutra če biti bolje, mora...
"Srce lupa od pomisli na test u ormaricu. Razvučem smješak razmišljajuci o dvije crtice, o našim izbezumljenim licima i nevjerici u očima koje nikad nisu vidjele pozitivan test. Našoj sreči nema kraja. Budim se iz sna, a srce još razbija.
'Ajde polako, još samo malo.'
Najgori mi je onaj prokleti zadnji tračak nade. Od minusa na testovima do rezultata bete. Dva dana.
Znaš da je gotovo, znaš da ne mogu svi testovi pokazat krivo, znaš da si nanizao još jednu crnu perlu neuspjeha, ali ipak te izjeda onaj zadnji tračak nade:
Možda je onaj test prvi bio prestar, več ga dugo imam u ladici.
Možda je ovaj drugi, rađen popodne, neispravan upravo zbog toga.
Možda je još prerano.
Možda je bilo kasnije ugnježdenje...
A znam da nema više šanse....
I već bolujem....
Al srce se neda i ne odustaje dok ne vidim brojke na papiru."
"Kak si možeš sama davati injekcije?? bljak, sigurno jako boli.
A punkcija na živo, joj ja to nebi mogla.
Joj a propuhivanje jajovoda, kak to grozno zvuči...'
Kolko me nervira ljudska glupost!
I površnost!
Ma kaj dramatizirate radi par injekcija i malo boli...
to je sve luk i voda naspram toga kolko boli negativan test, kolko boli nula na papiru...
kolko boli praznina koja ostaje u srcu..."
M@tt ti i tvoja zena ste veliki zmajevi, i izdrzat cete ovo sve kao i svi mi do sada, i da taj negativan nalaz bete boli vise nego i jedna stvar u cijelom postupku.. niste sami, drzite se..
m@tt samo saljem hug, poljubi zenu i grli je cvrsto...
Sve boli,i kad kažu da vrijeme lječi rane LAZU meni je sve teže,boli pomisao na novi postupak i stah od novog neuspjeha....boli sve i sve je teže...
Cure čitam vas i suze mi idu niz oči...nemojte mislit tako da nikad nećete biti mame, hoćete!!!! Mi smo bili specifičan i jako težak slučaj u Hrvatskoj muž mi je imao tumor testisa imali smo zamrznuto sjeme 10 epruveta koje su pohranjene prije kemoterapije sada nema sperme uopće jer je bolest napravila svoje a nitko nas nije uputio da pohranimo više sperme, jer na jedan postupak je otišlo 3 epruvete prvi puta ja sam bila prestrašena da ćemo ostati bez sperme. Zahvaljujući doktoru koji je vodio naš slučaj koji se ponašao prema meni kao da mi je otac bio mi je doktor i otac u tim trenucima, prošli smo svašta bilo je puno suza i tuge isto sam razmišljala ko vi stalno sam plakala i onda se desilo čudo moji blizanci ....sada sam sretna mama curice i dečka od 2 godine a razmišljam ići u nove borbe iako me strah. Tako da ne odustajte i mislite pozitivno i čudo će se desiti!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom