moj nerodjenoj djeci...
nisam ja bas sad nesto laka na rjecima al pisem vam ili tebi ovo pismo jer nemam ja dragi moji bas jos neke hrabrosti vise...niste se vi trebali rodit zato sto bi selo tako htjelo...sto bi red bio a vakat ni zato sto se to ocekivalo od mene...trebali ste se rodit zato sto sam ja to htjela i zeljela...mozda vam je trnovit put bio, mozda vam se nije dalo bas, tako ko to zna! ja neznam al da bi bili najskuplja djeca ili djete u povjesti e to bi bome bili
mozda vam se svidja tamo gdje ste mali ko grasak...zrno u nekom zrnogradu...
ja mislim da bi se mi super slagali i da bi vam se bas svidjela, malo sam blentava uvjek srce tri metra pred mozgom,nekad poludim bez razloga ...nekad prijepodne mrzim cjeli svjet a posljepodne sebe al nasli bi se mi tu negdje izmedju!
Ja i tata smo se vec oko imena dogovarali zamisli da si bio musko on je imo ideju da se giovanni zoves...hahahha i sad se moram smijat,on kaze talijansko a ja kazem cigansko ime ;.) zamisli da si nasljedio moju cupavu kosu i dodjes nekoj curi i kazes giovanni...mislim strasno! ja sam bila za noel cini mi se da bi ti bio bas super noel...profinjeno,njezno i zna se mamina maza...
da si pak curica bio kaze tata lana...ja kazem nahla pustila bi tebe da odlucis kad propricas bilo kako bilo tako sad stvari stoje...ja sam prosla svih 5 faza tugavanja...tata jos bas i nije pravi se on kako je ovo sve super...kako se ja sekiram za bezveze,pravi se bas,bas jak posto ja nisam...kad se ja oporavim onda cu ja njemu suze brisat...