Trenutno dok prolazim treci ivf osjecam da me boli svaki komadic srca. Osjecam se slomljeno jer nikako da i nas netko nagradi da konacno ugledamo pozitivnu betu, da primimo svoje dijete u ruke. Suze mi krenu kad vidim koliko nas u biti ima u toj borbi, onda se sekiram jer znam da moje raspolozenje moze uticati na rezultate i tako se vrtim u krug. Od dana kada smo krenuli ovim putem vrijeme i zivot kao da su stali. Osjecam da zivot i sreca prolaze pored mene i znam da cu poceti ponovno zivjeti tek kad primim u ruke svoju strucu. Do tada se sve vrti samo oko postupaka, kada mogu ponovno, koliko pauze moram imati. Mislima sam samo u tome i ponekad osjecam da cu iskociti iz vlastite koze