Draga Jiya, tako mi je žao što se tako osjećaš i što toliko patiš. Baš si me dirnula, a vjerujem i druge cure. Nemam ti puno što pametnog za reći... Samo to da nalaziš svu pozitivu i energiju za borbu upravo u suprugu... Mnoge cure nemaju takvu osobu pored sebe. Želim ti svu sreću u daljnjim pokušajima. Nemoj klonuti, i kad se čini nemoguće ipak se uvijek pojavi neka nada, neko rješenje. Moj suprug ne može uopće imati djecu i nakon druge mtese prolazili smo pakao. Sad smo u pripremi za donaciju koju je u početku odbijao. Prije par godina bilo mi je sve ovo nezamislivo, a sad mi je totalna normala. Hoću ti reći, život je pun iznenađenja. Obzirom da ne odustajemo, nadam se da će na kraju doći najljepša nagrada...