Citiraj Deya prvotno napisa Vidi poruku
Hvala vam cure!
Moram se složiti sa ovim dijelom o psu. Mi smo doveli jednu malenu dlakavicu kući prije otprilike 4 godine i ne mogu opisati koliko mi je to stvorenje olakšalo cijelo ovo razdoblje i ne znam kako bi sve ovo podnosila da nemam nju.
Tako da, naravno, ako volite kućne ljubimce i možete se brinuti o njima, svakako preporučam da nabavite jednog dlakavog člana obitelji.
Cure evo i ja u drugom postupku. Isto azoo,pcos i svasta nešto. Bili na biopsiji na Rebru i nađeno je dosta materija. Isto se borim s problemima kao i vi. Srećom na poslu imam dvije kolegice koje znaju zašto sam na bolovanju i najgore mi je što kad se vratim s bolovanju svi ispituju što mi je bilo. Zar svakom moram svoje dijagnoze objasnjavat. E to mi nije jasno i baš me ljuti
Potpisujem ovo za peseka skroooz. Počela sam volontirati u Centru za rehabilitaciju Silver. Uzmete njihovog psa na 1 g na socijalizaciju a onda ga vraćate i on ide na školovanje za psa vodiča,rehabilitacijskog ili terapijskog psa. Meni je super baviti se tako nečime, a ujedno pomažem nekom drugom a i sebi jer taj pas je u ovim trenutcima meni terapija. Makne mi misli s mojih problema, ujedno i osvjesti da ima ljudi s puno većim problemima.Ispunjena sam jer znam da će pas kojeg socijaliziram nekome pomoći. Da bit će teško kad ćemo se rastati al neće bit većeg ponosa kad vidim da pomaže korisniku. Uglavnom što želim reći - znam da je teško i da boli al probajte si naći nešto što će vas okupirati, ispuniti.