Maria

Ljudi koji uporno pričaju o svojoj djeci i čarima majčinstva znajući kroz šta prolazimo (imam i ja takve u okolini) ne rado to iz zlobe, samo se ne znaju uopće ponašati i procijeniti situaciju i ne razmišljaju o drugima. Recimo, ja nikada ne ističem koliko sam sretna u svojoj vezi i koliko mi je život ljepši od kada sam našla osobu koju volim prijateljicama koje su solo. Jednostavno doziram, i ne guram im svoju sreću jer znam jako dobro (been there) koliko je teško biti sam. To je jednostavno stvar emocionalne kulture i normalne doze empatije.
A ljubomoru i zavist si mrvicu dopusti. Pa šta.. to je logičan osjećaj u ovoj situaciji. Normalna doza zavisti nas neće zatrovati. Bilo bi neprirodno da uopće to ne osjećamo.
Kad nam se već sve ovo događa, ne bi još trebale biti i stroge prema sebi, zar ne
.. i slažem se s tobom da je u ovoj priči jako važno zajedništvo u braku