Jiya prvotno napisa
Neplodnost boli najviše u srcu i duši. Pogotovo žene koje su već probale sve. Osjećate se isprazno, kao da je jedan dio vas nestao. Smatram da nijedna žena ne zaslužuje ovo što mi prolazimo.
Ja radim u ustanovi gdje je glavna tema ogovaranje tuđih nesreća. Ne volim to slušati, ali to je nažalost neizbježno. Probala sam šutjeti o svom problemu i doživljavala sam sve ono što ste vi već napisale... "Što čekaš!?, Kad ćeš već jednom početi raditi na djetetu!?, Vrijeme ti je!" Neko vrijeme sam čak govorila da ne želim djecu, samo da me puste na miru, a to je pak otvorilo drugu tematiku... Onda sam konačno odlučila reći istinu jer su mi svakakva pitanja dosadila i tek tada sam naišla na razumijevanje onih koji su to isto prošli. A što se tiče onih koji to ne razumiju, doživjela sam ovo: "Pa šta će ti dijete!?, Da ti je bilo suđeno dobila bi dijete odmah!, Ja bi na tvom mjestu odustala!", a jedna mi je čak rekla: "Šta si se uopće udavala ako si neplodna!?" Ali bar me više ne pitaju ništa.
Sjećam se da mi je u početku smetalo da svi oko mene imaju djecu, a ja ne. Sjećam se da mi je smetalo i to što mnoge urade abortus jer ne žele djecu, smetalo mi je što se žene koje su rodile žale na svoju djecu kako su ne mogući i kako radi njih nemaju vremena za sebe! Sve me to bolilo. Zapitaš se: zašto Bog daje onima koje ne žele, a onima koje svim srcem žele, neće?
Prošla sam svašta. Imala sam jako loše djetinjstvo, al to sad nije ni bitno. Želim to dijete već 8 godina, ali uvijek se nešto ispriječi. Ili ostanemo bez posla ili nemamo gdje živjeti ili nemamo novca ni za jest (tu sam zahvaljivala Bogu što banka dozvoljava minus na računu) ili smo se pitali zašto donijeti dijete na ovakav svijet, gdje je sve naopako. A sada, nakon svega još i ova neplodnost. Zapitaš se što si Bogu skrivio.
Sada, samo želim da mi netko pomogne da se ne osjećam loše i da prihvatim činjenicu da možda nikad neću imati to malo čudo. Želim se osloboditi tereta i na dobrom sam putu.
Cure, moj savijet vam je da prihvatite činjenicu da to malo čudo možda nikad neće stići, ali nemojte odustati od pokušavanja, ako imate mogućnosti za to. Svaka žena zaslužuje postati majka. Netko će vam možda reći da je to sebično, ali to nije istina. U međuvremenu, radite ono što volite, uživajte u životu i nabavite si psa, a ljude koji vas ne razumiju jednostavno ignorirajte.
Želim još reći nešto o Utrogesanu. Nije istina da nema nuspojava kad se uzima vaginalno. Cure, pripazite na to i konzultirajte se sa svojim liječnicima. Tijekom korištenja imala sam ove nuspojave: pospanost, vrtoglavica, mučnine, bolne grudi, pms, zimica. A nakon što sam naglo prekinula uzimati Utrogestan nakon što trudnoća nije uspjela, pojavila se depresija, koja traje otprilike 4 dana i onda je sve opet normalno. To je nešto što nije navedeno u uputstvima tog lijeka u hrvatskoj verziji, dok su na uputstvima tog istog lijeka koji se prodaje u Srbiji sve te nuspojave navedene: "Takođe, može doći do pojave akni, urtikarije (koprivnjače), zadržavanja tečnosti, promena u težini, promena libida, pojave nelagodnosti u grudima, pojave predmenstrualnih simptoma, poremećaja menstruacije; takođe, može se javiti melazma (pojava mrkih, braonkastih promena na koži), depresija, groznica, nesanica, alopecija (ćelavost), hirzutizam (preterana dlakavost)."
Tako, ako je netko od vas prošao depresiju nakon prekida s Utrogestanom, nek se ne brine, to je sve zbog lijeka.
Želim puno sreće svima.