Citiraj Mater Studiorum prvotno napisa
Citiraj Ivana2 prvotno napisa
Znam Noa. Ja nemam velika očekivanja od škole - ne zato jer mislim da oni ne bi htjeli i sl., nego je očito da nema efikasnih mehanizama školi na raspolaganju.
To nije istina, imaju ako žele. I mogu, ako to žele.
Moja je kći sada u 1. srednje, sve negdje do 5. ili 6. osnovne sam se borila da smanje nasilje u razredu i školi. Nakon toga, borila se sama. Problem je bio samo u tome da natjeramo učiteljicu, kasnije razrednika i ravnateljicu da obave svoj posao. Mama njene školske kolegice u jednom je trenu zvala i policiju, koja je nakon što se uvjerila da žena neće odustati od svoje prijave, uredno obavila razgovore s roditeljima djece i ravnateljicom.
Ništa što smo poduzimali nije dalo rezultate odmah, ali sve je upalilo na dugi rok. Važno je ostati uporan, zaštiti svoje dijete i reagirati odmah, već u prvom razredu na prve tučnjave.
Nikada nisam dozvolila da mi netko kaže da je normalno da se djeca fizički obračunavaju među sobom, nego sam zahtijevala da im se jasno da do znanja da je takvo ponašanje neprihvatljivo.
A što da ti ja sada napišem primjer kontra primjera?! Mislim mogu, ali ne želim skrenuti raspravu u tom smjeru.
Jer problem je što kada se sve od predviđenih mjera u školi na vrijeme poduzme , a nasilje se ne suzbije ili barem smanji. (obično nikom ništa )

Škole (institucije općenito) ti imaju sada obrambeni stav: poduzeli smo sve što je predviđeno. To sve mora biti dokumentirano (jer inače kao i da nije ništa napravljeno). I nitko ne pita je li to efiksano i ako nije zašto nije; treba li možda negdje drugdje poduzeti nešto?
Problem nasilja vrlo često ne nastaje u školi, nego ga djeca donose u nju.
I bojim se da ga je iz tog razloga nemoguće spriječiti/iskorijeniti isključivo intervencijama u školi.

Ali treba imati petlje, volje i vjreojatno resursa zagrebati malo dublje.