To je tema za roditeljski, jer ako u razredu postoji zlostavljač, to sigurno nije 1 na 1 tj. ima i drugih roditelja koje to muči.

S druge strane no@ ima pravo - do roditelja problematične djece obično se ne može, a ako je takvo dijete na opservaciji ili u terapiji, ne možete dobiti podatke jer ih škola ne smije davati...

Vrzino kolo!

Istina je i što Cvijeta kaže - bilo je toga i prije (bolje da se ne prisjećam) ali prije su škole imale drugačije metode na raspolaganju. Ili možda MI drugačije to gledamo sad kad su naša djeca u školi... Nisam sigurna. Danas učitelj ne smije problematičnog učenika poslati iz razreda van ili kući (iako razumijem razloge, ne bih voljela da moje dijete iz bilo kojeg razloga tako pošalju doma) a do mnogih roditelja djelatnici škole ne mogu.

Moj mlađi sin živi u granično nasilnoj sredini još od vrtića (veći dio grupe sad je u istom razredu) i mene žalosti to što je dijete NAVIKLO na takvo ponašanje ostalih, a nije jedini... I što se događa? Ništa! Roditelji problematične djece, kad slučajno svrate na roditeljski, tamo vode glavnu riječ pa se sastanak pretvori u svađu i deračinu (isti obrazac ponašanja kakav pokazuju i djeca), a mi ostali osjećamo se bespomoćno, skupa s učiteljicom. To je direktno davanje podrške djeci da nastave po svome i maltretiraju ostale... Kakvu pouku može dijete dobiti od roditelja koji kaže "Sredit ću ja tvoju učiteljicu"??? Daklem, tko će (pre)odgajati roditelje? Ja znam ponekad nešto reći kad sam u prilici, ali par puta sam se dovela u izrazito neugodnu situaciju, pa sada izbjegavam neke u širokom luku. S druge strane, stalno me muči kakvu poruku time šaljem svojoj djeci... Nažalost, davno su naučili da se nekih situacija i osoba trebaju kloniti, ali ako svi tako puštamo da rade što žele, to dugoročno nije dobro. :/ Imate li još kakvih ideja???